Vitez se vraća, vjetrovi šapuću

Pričali su mi o njemu.

Za svo ovo vrijeme nisam ga srela. 

Govorili su mi da bude na istim mjestima.

Rekli bi, on luta, izašao je iz priče.

Jedne večeri sam nacrtala njegov portret. 

Crtaš nekog o kom si slušao, a nisi ga prije tog vidio. 

imaš samo obrise i stvaraš rukama linije koje se oblikuju u lice čovjeka.

Crtajući sam govorila riječi koje su postale poezija.

Kao da me on može čuti negdje tamo na našim ulicama.

Imaš ono nešto, što ruke traže.

Imaš ono nešto, što se sa usana kaže.

Imaš ono nešto što se čuva.

Ideš u kaputu prema meni sa osmjehom.

Iz džepa izvadiš pismo i kažeš otkad se sreli nismo.

Kad bi se sreli tekli bi minuti.

Pjesme me na tebe sjećaju.

Vitez se vraća, vjetrovi šapuću.

Imaš ono nešto u duši tako vješto što doputuje u moje snove.

Nastali bi noćni sati. Ostavila bih portret na stolu, pogasila svjetlo i otišla da spavam. 

Ujutro bih sjela za sto i nastavila sjenčiti portret  i tako danima.

Dio po dio i njegove oči su me gledale.

Osmjehnula sam se i rekla vrijeme je da se sretnemo. 

Uzela sam portret, stavila ga u mapu gdje su drugi crteži. 

Obukla sam kaput, umotala šal oko vrata i krenula u šetnju.

Bilo je prohladno obrazi i nos su mi se zarumenili.

Ušla sam u obližnju knjižaru i sjela za sto.

Uzela sam knjigu i krenula čitati. 

Odlutao bi mi pogled prema šolji tople čokolade i prema prozoru.

Kad bi se otvorila vrata doputovao bi miris pečenog kestena iz ulice.

Stavila sam mapu sa crtežima na sto i otvorila je. 

Ljepo crtate.-čula sam glas.

Vidjela sam ruke kako uzimaju crtež.

Od crteža nisam mogla vidjeti njegovo lice.

Pomalo liči na nekog iz priče. Kao vitez koji postaje kralj.

Hvala na komplimentu. Ja to crtam, onako od srca.

Vidi se. Biće da vam je drag.

Ko?

Ovaj čovjek na crtežu. 

Vidi se kako ste crtali svaki dio lika i sjenčili sa osjećanjem. 

Kao da milujete lice. Znam ponešto o crtanju.

Izvinite na direktnosti. Mogu li sjesti?

Možete.

Zapravo liči mi na nekog ovaj čovjek sa crteža.

Na koga, mislim znate ga?

Tada se dio po dio creža pomjera

Da, znam ga.Tada se dio pod dio crteža pomjera i vidim da je to on.

Dakle, srećemo se kao što si i pričala kroz stihove.

Slušao sam te svake noći. Znaš, čuju se dva srca kad zovu jedno drugo.

Sjećam se tog dana, mirisa kestena i boje njegovih očiju u koje gledam dok pišem priču.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay