Škrinja, švelja i špajz

Slušaš baladu na radiju.  Za tebe sam je pisala.  Drugi je pjevaju. Na sjeveru i jugu sve je novo, ništa po starom. Tek jedan čovjek sa gitarom, kapom i bradom, što me sjeća na tebe. Tvoje oči još su mlade. Kad ti noć ukrade sjećanje i kad usne zadrhte kao da su moje vidjele. Sačuvaj pahulje, što padaju na dlanove njima sam te zagrlila i poljubila. Kad te riječi pjesme sjete na mene, odveži uspomene i pusti ih da polete. Ne traži im dom u srcu tvom. Odavno su tvoji koraci prešli planine i dine.  Pisali moje ime dok prolaze kroz daljine. Ti zvuku moje tišine i šapatu proljeća. Tjesna je odjeća, kad se duša sjeća. Sačuvaj u grudima ono što te čini čovjekom, među ljudima. Budi krila mojim pjesmama. I otisak ljubavi na mojim usnama. Ne misli o meni tako sam ti daleka. Ljubav te pronađe, ona se ne čeka. Zoveš radio stanicu sa sjetom u srcu. Pitaš ko je autor pjesme. A tvoje srce zna, da sam je napisala. Kad su ti rekli moje ime, stavio si na dlanove pješčane dine. Prošao si mi...

Nekad mislim da si iz crno-bijelih filmova. A nisi klasika. Daleko od romantika, blizu džentlmena. Za duge razgovore u noći onako po starinski uz petrolejsku lampu. Za divljinu u kojoj pitomo čuvaš vuka u sebi. Ovo je još jedna priča Dž...o tebi. Za druženje sa ljudima, a opet za osamu u kojoj slažeš misli kao odjeću u ormaru. Ponekad izbljede sjećanja kao stare fotografije.  Ja ih recikliram bravurama iz stihova. Znaš da volim to što živiš jednostavno i imaš dar da nestaneš i da se pojaviš. Da zagrliš i kroz riječi. Da napišeš roman u priči i da ćutiš godinama. Daleko si od čovjeka koji čeka, a blizu onog što bi me ogrnuo kaputom dok šetamo. Za poglede, a više za dodir stvarnih dlanova. Za buntovnika koji će ići i protiv vjetrova. Za ranjenog vuka koji će ćutati sve što ga boli, da ne brinem. Ostaviš sebi sebe i kad mi sve kažeš. A ne kažeš jer ti u očima vidim da zakrpiš flekama otvorene rane na poderanim džepovima. Uz tebe a i prije tebe sam zavoljela vukove. Ti svog ogriješ por...

Ti si moj bolero.  Krug oko sunca i let do mjeseca. Plesali smo ti i ja do knjižare. Otvorili smo jednu priču i čitali je.  Ličila je na nas.  Moguće da smo to bili ti i ja. Pričao si mi o ljubavi onako kako je pišu pjesnici. Sjećam se svakog detalja na tvojoj košulji dok sjediš za stolom i pišeš pismo. Vidim, kako prolaziš kroz hodnik, uzimaš kaput i stavljaš šal, oko vrata. Pogledaš u sat na ruci, nasmiješ se i kreneš niz ulicu. Hodaš i plešeš bolero kao da sam tu. Ako ti dozovem ime, da li ćeš me čuti? Ako pošaljem niz planine jutarnje sunce da stigne do tvog prozora, da li ćeš znati da sam to bila ja. Ako u zvjezdanoj noći osjetiš zagrljaj, hoćeš li ti zagrliti mene. Plesaćemo bolero na ledu kao što su nekad plesali Džejn Torvil i Kristofer Din. Onda ćemo postaviti kino platno u ulici od snova i gledati film. Uzećemo đevreke i posuti po njima stihove. Ti ćeš ići jednom stranom ulice, ja drugom.  Ti ćeš čuvati na dlanu papir, ja ću olovku. Gledaćemo se krišom i os...

Bicikl i kofer u snijegu.  Ti i ja kao jelen i srna u bijegu. Jedna priča sa prozora sjećanja koju inje naslika. Neukrotiva divljina u tebi i meni. Idemo kroz tajge oslobođeni. Uzimaš  kofer u ruke i stavljaš ga na bicikl. Pružaš mi ruku i gledam te u oči. A tvoje oči su kao jezero Bajkalsko. Tople i daleke. Padaju pahulje po nama nježne i meke. Tope se na kaputima. Dok se okreću točkovi bicikla ti i ja lutamo ulicama. Obavila sam ruke oko tebe i koliko god da je hladno, srcu je toplo, ono ne zebe. Onda kad sam, srela tebe. Vozio si bicikl crvene boje.  Rekao si da ti je duša obojana ljubavlju. I da reflektuješ ono što osjećaš. Postao si difrakcija svjetlosti u mom srcu. Otada, otkad znam, sa tobom lutam kroz snjegove. Kao Bajklasko jezero takve su oči njegove. Putuje bicikl kroz divlje ljepote.  Svira gitara i tipke klavira. Plavo si oko Sibira. Da li ćeš znati da lutam Bajkalskim jezerom s tvojim biciklom i koferom. Da li ćeš se sjetiti prozora i mog pogleda prema ...