Balada za tebe

Slušaš baladu na radiju. 

Za tebe sam je pisala. 

Drugi je pjevaju.

Na sjeveru i jugu sve je novo, ništa po starom.

Tek jedan čovjek sa gitarom, kapom i bradom, što me sjeća na tebe.

Tvoje oči još su mlade.

Kad ti noć ukrade sjećanje i kad usne zadrhte kao da su moje vidjele.

Sačuvaj pahulje, što padaju na dlanove njima sam te zagrlila i poljubila.

Kad te riječi pjesme sjete na mene, odveži uspomene i pusti ih da polete.

Ne traži im dom u srcu tvom.

Odavno su tvoji koraci prešli planine i dine. 

Pisali moje ime dok prolaze kroz daljine.

Ti zvuku moje tišine i šapatu proljeća.

Tjesna je odjeća, kad se duša sjeća.

Sačuvaj u grudima ono što te čini čovjekom, među ljudima.

Budi krila mojim pjesmama.

I otisak ljubavi na mojim usnama.

Ne misli o meni tako sam ti daleka.

Ljubav te pronađe, ona se ne čeka.

Zoveš radio stanicu sa sjetom u srcu.

Pitaš ko je autor pjesme.

A tvoje srce zna, da sam je napisala.

Kad su ti rekli moje ime, stavio si na dlanove pješčane dine.

Prošao si mislima sve planine.

I pisao si moje ime.

Išao si kroz ulice, pjesma te je pratila.

Balada za tebe, tako sam joj ime dala.

Otvaraš vrata iza kojih stoje sve uspomene od nas dvoje.

Uzimaš ih u ruke i zagrliš kao da sam tu.

Puštaš baladnu na radiju.

Zoveš radio stanicu i javljaš se u program svaki dan.

Želiš da čujem da ti tu, dobro te znam.

I pričaju se priče o tebi i meni. 

A ti i ja zarobljeni u uspomeni.

Neka nam pjesma bude sloboda.

Prolaziš kroz knjižare, otvaraš knjige i tražiš moje pismo među stranicama.

Znaš da sam ti poruke ostavila na uličnim svjetiljkama u knjigama i na peronima.

Balado, znaš ti da si plesna lirika mog srca.

Kad noć sjećanje vrai i usne zadrhte moje će usne da te poljube.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay