Tamo smo ti i ja

Tamo gdje smo se sreli. A gdje ljubav, pjesmu pjeva.

Tamo gdje smo ljubav započeli a sad se sniva.

Tamo gdje sam ruke svila oko tvog vrata i na tvoje čelo moje naslonila.

Tamo gdje je ljubav svoja krila otkrila.

Tamo gdje sam sa tobom sretna bila.

Tamo gdje se tvoj pogled razdvaja, od mog.

Tamo gdje nam ruke zagrle jastuke.

Tamo gdje olovni vojnik stoji pored balerine.

Tamo gdje za razgovor priznaju tišine.

Tamo gdje smo se ti i ja probudili iz sna, željo jedina.

Tražen si u snovima budnim pogledima.

Skupila sam sve tvoje riječi u jedan kofer i nosim ga svjetom sa sobom.

Razgovaram sa pticama o tebi.

Kažu mi da te sretnu često.

Da sjediš na našem mjestu i da crtaš od jutra do mraka.

Da se zagledaš u daljine i da za razgovor čuvaš tišine.

Ponekad do tebe navrati jedan čovjek i razgovarate.

I opet se tvoje ruke crtežu vrate.

Tvoje ruke što zagrle jastuke.

Ovdje sam, ako se pitaš.

Ovdje ti pričam o ljubavi kad te san uhvati.

Ovdje ti pletem džemper od ljubavi.

Da te čuva u hladnim noćima kad ruke tvoje crtaju dok mrazevi padaju po prozoru.

Ovdje gdje vrijeme teče i sjeti se tebe i mene.

Ovdje gdje duša zna da si tamo gdje se čuva ljubav od oluja.

Ovdje gdje sam sama, ne dam suzama da krenu.

Ti voliš mene nasmijanu.

Znaš, suze sam pustila al, one od sreće.

One što čuvaš na dlanovima i pretvoriš u ptice.

One tvoje oči što pogledom stave obloge na moje srce.

Tamo i ovdje, negdje i nigdje tu smo ti ja.

U sjeni šafrana, u osvitu dana, u riječi koja djela vrijedi.

Rekli su on još tamo čeka tebe i sjedi .

Crta bez prestanka od vašeg rastanka.

Duša mu je krhka kao srce olovke.

On ne vidi druge djevojke, voli onu što u kosi ima uvojke.

Putuju novine u njima priča o tebi i meni.

Tamo i ovdje gdje nam srca jednako kucaju, gdje nam duše jednako dišu.

Tamo smo ti i ja probuđeni iz sna, budnim očima ljubav nas je zagrlila.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay