četvrtak, 31. srpnja 2014.

Muzej "Vremeplov"

Vrijeme, crno bijelih filmova i onih u boji.Vrijeme, kad su filmovi bili drugačiji.
Kako sam putujući saznavala nova mjesta koja vrijedi posjetiti
 čula sam za jedan muzej pod imenom Vremeplov.
U njemu su izložene mnoge vrijedne stvari vezane za filmove koji su nastajali sad već davnih 50,60 i 70 tih
godina prošlog vijeka.
Kako su se svi putnici složili da vrijedi posjetiti muzej, zajedno smo se uz pomoć vodiča uputili ka istom.
Vidjevši eksterijer koji nas je oduševio, svi smo se vidno radovali kakav je tek interijer.
Zapravo nismo mogli ni zamisliti kako je unutar samog muzeja.
Na samom ulazu nas je dočekao jedan stariji gospodin i natuknuo nam šta nas sve očekuje.
Turistički vodič nam je prethodno tek rekao kako se unutar muzeja nalaze mnogi eksponati,koji su bili dio scenografije i kostimografije.
Kad su se vrata muzeja otvorila imala sam utisak  kao da putujemo kroz vrijeme.
To je neopisiva ljepota, koja je skrivena od vremena jedan potpuno drugačiji svijet.
Prvo što  sam zapazila bila je stara kamera kojom su kako sam saznala snimani mnogi filmovi koji su ostavili neizbrisiv trag u kinematografiji.
Tu pored nje se nalazi i režiserska stolica.Prisjećam se svih filmova koja sam gledala od crno bijelih, do onih u boji.
Pomislih putem ove kamere je snimljeno toliko scena, mnogi režiseri su putem scenarija i ličnih improvizacija stvarali umjetnost.Bilo je to zlatno vrijeme filma.
Dok smo bili u obilasku vidjeli smo mnoge dijelove scenografije,onaj gospodin što nas je dočekao na ulazu je vrsni poznavalac, svakog od eksponata.Sa istim žarom priča posjetiocima iznova i iznova sve priče vezane za filmove koji su nastajali u to vrijeme.Sam kaže:Ponekad i mene dragi posjetioci iznenade priče koje su iste ali uvijek dok ih pričam prenose neku novu poruku.
Kad smo stigli do dijela gdje se nalaze kostimi, koji su smješteni u ogromnoj prostoriji, svi smo bili oduševljeni.Kao da se nalazimo u riznici blaga od ne procjenjive vrijednosti.
Sa velikim interesovanjem smo postavljali pitanja vezana za kostime.Imate osjećaj kao da putujete kroz vrijeme.
 Jednog trenutka ste u onim romantičnim filmovima, onda u dramama pa u komedijama.
Tu vrijeme kao da stoji, tu vrijeme kao da prolazi.Kako smo završili obilazak, svi smo se uputili ka obližnjem restoranu ,kako bismo sumirali utiske koje je muzej ostavio na sve nas.
Uzela sam olovku i papir i zabilježila putem skica lične utiske.Sve ono što sam vidjela, sam putem svake linije utkala u skice.Pozdravili smo se sa ljudima koji su nas ugostili i koji su nas vodili vremeplovom u davna vremena.
Prepuni utisaka nastavili smo dalje putovanje,ostavljajući  za sobom čaroliju koju film nosi.
Do sljedećeg javljanja i novih putešestvija:Veliki pozdrav svima!


Mističnost
Vremeplov

utorak, 15. srpnja 2014.

Morski konjic i školjka

More,talasi,brodovi jednom riječju ljeto.Putujući kroz razne predjele i mjesta,odlučih se, kako je svakako ljeto, otići na more i posjetiti jedan mali otočić za koji tek rijetki ljudi znaju.Malo je stanovnika koji žive na otoku.Bilo je rano jutro kada smo trajektom stigli na otok.
Iskrcali smo se sve sa koferima,i uputili  do autobusne stanice,odakle ćemo se autobusom odvesti do hotela.
Kad smo stigli stali smo u red,i čekali da dobijemo smještaj.
Na otoku se nalaze dva hotela u neposrednoj su
blizini oko desetak minuta hoda.
Turistički vodič nam reče da je to više odmaralište za porodice koje redovno tu ljetuju.
Pored hotela,tu je i mjesto za večernje zabave i neizostavna kuhinja sa morskim plodovima i raznim specijalitetima.
Uvečer se organizuju razna takmičenja i kvizovi gdje porodice uživaju.Svi se okupe uvečer,nakon dana provedenoga na plaži i uz pjesmu,sklapaju dugotrajna prijateljstva i rado se vrate naredne godine.
Nakon što smo dobili smještaj i ostavili kofere i stvari,svi smo pohrlili gdje drugo nego na plažu!Gledala sam more njegovu fascinantnu plavu boju kako seže u daljinu,kao da nema kraja već se stapa sa nebom i zajedno plove.
Brodovi prolaze,morski talasi opuštaju,na trenutak imate utisak kao da plovite morem,a nigdje se niste ni pomjerili.
Otok je poznat i po velikom broju stabala bora.
Razmišljala sam,gledajući svu tu ljepotu kakva se tek ljepota krije u morskim dubinama.
Školjke,alge,ribe,morske zvijezde i morski konjici.
Zaista je ovaj otok mjesto koje vrijedi posjetiti.
U njemu i oko njega je toliko netaknute prirode,toliko ljepote i divnih ljudi koji su jako gostoljubivi.
Svi stanovnici pomažu jedni drugima i na taj način doprinose razvoju turizma.A hrana,pa to je posebna priča,te specijalitete treba degustirati.
Od tradicionalne do moderne,spoj raznih kuhinja,gdje naravno preovladavaju jela sa morskim plodovima.
Večernje šetnje,pored mora, zvuci gitare,dječji smjeh i sretni ljudi.
Osluškujete zvuk talasa,ribari u ranu zoru plove svojim brodovima.
Vrijeme je za novi radni dan,reče jedan od njih.
Prodavači na pijacama,sa osmjehom dočekuju kupce.
Gdje god da ste vidite,koliko otočani žive jednostavno u skladu sa prirodom.
Možda u tom i jeste njegova čar,malo ljudi zna da postoji oni koji znaju ukazuju mu poštovanje.
Privilegija ga je posjetiti,i ponijeti sa sobom toliko ljepote koja će se pretočiti u divne uspomene.
Do sljedeće priče o ovom otoku:Veliki morski pozdrav svima!
Morski konjic
Školjka







četvrtak, 3. srpnja 2014.

Kuća kolača

Mjesto ispunjeno čarolijom,gdje se kao u labaratoriji rade eksperimenti,naravno to je kuhinja.
Svakodnevna rutina, rekli bismo.A da li je tako?Čini mi se da je to danas ipak drugačija priča.
Pogotovo kada je riječ o kolačima.
Jednom prilikom nađoh se u takozvanoj "Kući kolača".
To je obična kuća izvana,iznutra je to slastičarnica.
Tu se prave jednostavni kolači sa jedinstvenim ukusom.
Putnici namjernici imaju mogućnost na nekoliko sati biti slastičari.
Mogu praviti kolače po receptima kuće,ili koristiti neki od svojih recepata.
Kako je moja knjiga sa receptima bila uz mene,pronađoh,jedan odgovarajući kolač koji bi mogla napraviti.
Kuhinja je malena,tako da se lako snaći,sve je na dohvat ruke.
Atmosfera koja vlada u kuhinji je odlična.
Kako je nas putnika bilo nekoliko svako je dobio svoj dio kuhinje,pribor i mogli smo početi kuhati.
Bilo je lijepo uz zvuke muzike,prijatno okruženje i ljubazne domaćine.
Svi su uživali u toj labaratoriji zvanoj kuhinja.
Uzeli smo kecelje,potreban pribor,sastojke,recepte i čarolija je mogla početi.
Kolač koji sam odlučila praviti je:
"Brzi kolač sa kokosom"
Potrebni sastojci su:
Kora:
-90 gr margarina
-150 gr šećera
-4 jaja
-120 gr brašna
-1/2 praška za pecivo
Fil:
-150 gr šećera
-5 kašika vode
-4 štangle čokolade
-200 gr kokosa
-160 gr margarina
-marmelada po želji
Priprema:
Za početak,polupamo jaja,razdvojimo žumanca i bjelanca.U sud sa žumancima dodamo šećer i margarin
mutimo mikserom.Zatim mutimo i bjelanca u čvrst snijeg.Nastavljamo dalje,naravno sa dobrom muzikom u pozadini,nešto u rock fazonu.Uzimamo varjaču i lagano sjedinimo umućena žumanca sa bjelancima.Dodamo brašno sa praškom za pecivo i sve lijepo sjedinimo.
Smjesu za biskvit izlijemo u podmazani i brašnom posut pleh i stavimo peci  na 180-200 C nekih 15 -20minuta.
U medjuvremenu pripremamo fil.
Uzimamo šerpu i pravo na šporet.Stavimo vodu,šećer i miješamo da se otopi.Dodamo margarin.čokoladu i također miješamo.Kad se sve otopi,sklonimo sa šporeta i dodamo kokos.Dobro sve sjedinimo.
Kad je biskvit pečen i ohlađen premažemo ga sa marmeladom po želji.Preko marmelade nanesemo topao fil.
Ostavimo kolač da se ohladi i stegne.Nakon toga ga siječemo na štangle i uživamo u mekom biskvitu i filu koji su sjedinjeni marmeladom.Ovaj kolač zovu još i "Kolač,zapravo torta".
Na kraju,znam hrpa suđa koje poslije treba oprati.Sam pogled na finalni proizvod i njegova degustacija vrijede pranja silnog posuđa.
Probajte eksperimentisati,čak i ako vam uvijek ne uspije,kuhajte i dalje.
Ali nemojte to raditi rutinski već uživajte istinski u tom.
Veliki pozdrav!