Negdje u planini, planinska kuća

Prije nekoliko dana, praznična euforija.Ljudi užurbanim koracima idu kroz grad.Kupovina, redovi gdje god se nađete.Gledam tako u ljude, idem polako.
Idem i ja u nabavku, volim praznike i kuhati za drage ljude.No posmatram i primjećujem i druge stvari, što se za ljude koje sretoh ne može reći.
Vidim ljepotu koja me okružuje.Svi prolaznici koje vidjeh ovih dana su u nekom svom užurbanom haosu.Kako prolaze dani a sa njima i praznici, tako nestaje euforije.Nema se tu šta posebno dodati, osim tog da je tako u vrijeme praznika.Ljude ispuni ta prolazna euforija koju praznici nose sa sobom.
Poslije tog vremena u ljudima nastaje neka monotonija.
Svi se osjećaju umorno, iscrpljeno i vraćaju se na posao poslije nekoliko neradnih dana.
Tako je svake godine u ovo vrijeme.Ustaljeni ciklus ponavljanja, tempo koji pratimo godinama.
Što bi ga i mijenjali? Puštamo vrijeme da teče, mi ga pratimo.Sjetih se filma "Beskonačan dan."
Ovaj film bi se mogao zvati "Beskonačna ponavljanja."
Zapravo kad se praznici završe, tek onda vam  treba odmor.
Samo vaš kutak za trenutak.Trenutak mira, tišine.Bez buke i galame, ustaljenog menija u ovo doba godine.Pa da, opet ponavljanje u ovom slučaju i kad je hrana u pitanju.
Zaboravite sve i zamislite, što da i ne realizujete, ako ne sad onda jednog dana.Dakle zamislite, planine na čijim obroncima još ima snijega.Iznad planina plavo nebo.Osluškujete prirodu, gledate njenu ljepotu.Čist planinski zrak, okrepljuje dušu čovjeku. Umor i iscrpljenost su sve dalje i dalje.Zelena boja drveća djeluje umirujuće.U podnožju planine drvena kućica.Kroz dimnjak ide dim.Pitate se ima li nekoga unutar nje? Uputite se prema kućici i kucate na vrata, nitko ne otvara.Potražite ključ, vodite se logikom.Osvrnete se oko sebe, primjećujete otirač.Podignete otirač i vidite ključ.Dvoumite se da li da otključate ili ne?
Avanturistički duh proradi, uzimate ključ i otključavate vrata.Naravno pitate se ima li ipak neko unutra?Djeluje pomalo kao filmska scena.Pogledom pređete unutrašnjost kuće.Osjetite toplinu koja dopire i gle stvarno nema nikoga.Ipak je neko naložio vatru, pomislite u sebi.Laganim i jedva čujnim koracima ulazite u kuću.Vani je ipak hladno, ogrijaću se malo i nastavljam dalje, govorite sebi.
Na podu je ćilim, ručno tkan, vrijednim rukama tkalje na tkalačkom stroju.Središte kuće zauzima kamin u kom pucketa vatra.Pored kamina, naravno stoje drva.Tik do kamina drvena stolica za ljuljanje i mali stolić na kom je smješten gramofon.Na jednoj strani zida  je velika polica, na kojoj se nalazi mnoštvo knjiga.Sve uredno složene.Čitate naslove, pronalazite vašu omiljenu knjigu i uzimate je u ruke i govorite sebi dok se grijem čitaću knjigu. Na zidu preko puta nešto manje police na njima su pak složene stare gramofonske ploče.Gledate ih, naviru sjećanja, osmjeh na licu, ugledali ste  ploču na kojoj je pjesma koju volite.Uzimate ploču, vadite je iz omota i stavljate na gramofon.Balada, znate tu melodiju.Sjedate u stolicu, uzimate knjigu u ruke i počinjete čitati.Na zidu sat, kuca u ritmu prirode tiho i nečujno.Vani lagano pada mrak.Pronašli ste fenjer i pored njega šibicu. Uzimate šibicu i upalite fenjer.Nastavljate sa čitanjem knjige.Na stolu se nalazi bokal sa vodom, koja je sa nekog planinskoga izvora i tanjur sa domaćim keksom.Uzimate vodu i keks, tek da malo prezalogajite.Divan osjećaj, okruženi ste mirom i tišinom.Čak i zvukovi koji se čuju  su tihi.Totalna razlika od ritma u kom ste se nalazili, na samom početku priče, kad ste bili umorni od buke, žurbe i galame.Da se ipak vratimo u kućicu.Očarani čarolijom i samom unutrašnjosti kuće niste primijetili na zidu uokvirenu poruku.Prilazite i čitate šta piše.Osmjehujete se, nevjerovatno, kažete sebi.Poruka glasi ovako: Ovo je kuća za prolaznike koji se nađu na ovom putu i požele da se odmore. Vaš zadatak je da uzmete papir i olovku koji se nalaze na stolu i ostavite poruku i vaš utisak koji je kuća ostavila na vas.Uzimate papir i olovku i pišete sa osmjehom na licu dok se redaju rečenice.Potpisujete se i uzimate ključ u ruke izlazite, zaključavate kuću i vraćate ključ pod otirač.Udišete planinski zrak i  polako se spuštate laganim koracima i vraćate se u svoju svakodnevnicu.Kad god poželite, vratite se u planinsku kućicu putem misli.Ili jednog dana otiđite u planinu, ali stvarno.Ja sam od drvenih štapića za sladoled izradila tu malu planinsku kućicu.Spakovala je u zvono, dodala snijeg od stiropora i zeleni bor.Tako da kad god je pogledam za trenutak sam tamo negdje u planini u toploj planinskoj kućici.
Poruka ovog posta je :Kad god ste umorni od svakodnevnice, otputujte negdje u planinu putem misli."
Do sljedeće pustolovine : Veliki pozdrav ljudi !
Planinska kućica

Primjedbe

  1. I ja bih volela da mogu da posetim tu kućicu. Divna priča!

    OdgovoriIzbriši
  2. Hvala na komentaru ! Kad se čovjek osjeti umornim od obaveza koje se ponavljaju iz dana u dan ,mislima uvijek možemo putovati.Često misli prizovu stvarno putovanje.Dakle želite iskreno i sve je moguće !
    Veliki pozdrav gđo Snežana !

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Čovjek sa neke druge planete

Pleme Votun

Rezolucija emocija