Trag davnih vremena

Bila je već noć kad smo stigli u jedan mali grad.Sa koferima u rukama, idemo prema drvenim kućicama.Uzan putić vodi ka cilju. Svi čekamo da stignemo do soba i da odmaramo.Put je bio poprilično dug i presjedali smo više puta.Svi razmišljamo o toploj sobi i čaju.Makar se ja već unaprijed odlučih za kakao.No prije svega da vam objasnim kako je do ovog putovanja došlo.Kako to obično i biva, okupi se par entuzijasta i ideju planira pretvoriti u dijelo.

Naša ideja je bila da odemo na putovanje i organizujemo radnu akciju.Slušali smo od roditelja kako je u neka davna vremena bilo lijepo na radnim akcijama.Radilo se vrijedno i sklapala su se prijateljstva, koja i danas traju.

Bilo je tu i nekih simpatija, koje su kasnije prerastale u ljubavi i brakove.

Slušali smo sa pažnjom kako su od vrijednih ruku nastajala dijela.
Uz, zvuke gitare pjesmu i smjeh su se odmarali poslije radnog dana.

Tako i mi odlučismo da organizujemo radnu akciju.Krenuli smo slati pismene prijave, zvali smo telefonom razne gradove.

Pitali smo možemo li doći u njihovo mjesto i učiniti kao volonteri neko dobro dijelo za njihov grad?

Naravno ljudima je pomoć uvijek dobrodošla.Dobro smo se organizovali i uzeli smo u obzir par gradova.Jedno mjesto nam se učinilo jako zanimljivim i odlučili smo se za njega.

Iako je bilo udaljeno mnogo kilometara od našeg grada, jedna stvar je prevagnula da idemo baš tamo.

U tom gradu je bio dom za djecu bez roditeljskog staranja.Bila im je potrebna pomoć da se saniraju prostorije u kojim djeca borave. Kako je zima već bila na pragu spakovali smo kofere i krenuli na putovanje.Okupila se ekipa, bilo je tu umjetnika koji su odlučili da oslikaju prostorije djeci.

Sa nama su pošla i dva stolara koji će pomagati oko izrade i sklapanja namještaja.Pronašli smo i molere.Prava radna ekipa za radnu akciju.Put se lakše podnosi kad znaš da ideš prema pravom cilju. Da ćeš usrećiti djecu i uljepšati im njihov dom.Pjevali smo putem i to uz, zvuke gitare, baš kao i naši roditelji u nekim prošlim vremenima.

Kad smo stigli dočekali su nas direktorica doma i vaspitači.

Unaprijed su nam se zahvalili i rekli da su i neki od njih učestvovali kao omladinci u radnim akcijama.Bili su u to vrijeme studenti, neki čak i mlađi.

Objasnili su nam pravila koja trebamo poštovati,rekli su nam detaljan opis zadataka koji nas očekuju i pokazali nam smještaj.Nakon večere smo svi otišli u svoje sobe.

Već ujutro smo svi bili spremni za rad.Doručkovali smo, uzeli alat u ruke i krenuli da radimo.

Miješa se boja za zidove, sklapa se namještaj, kreče se zidovi i oslikavaju.Dječica se smiju sretna što njihove sobe i prostorije u kojim borave dobivaju novi izgled.Radili smo cijelu sedmicu,odmorili smo se za vikend.Šetali smo kroz grad i čuli od mještana da je domu potrebna pomoć da bi se uredilo i dvorište.Zajedno smo donijeli odluku da ćemo pronaći način da uredimo i dvorište.

Prikupili smo dobrovoljne priloge od mještana.Jedan od kolege je organizovao večer muzike.

Dva druga su svirala gitare i jedna od drugarica je pjevala.Tako da smo i na taj način prikupili prilog.

Sutradan smo otišli i kupili potreban materijal i prionuli na posao.

Svima je, posebno djeci bilo drago što im je dvorište dobilo novi izgled.

Proveli smo mjesec dana kao učesnici radne akcije.Sav trud koji smo uložili je bio pretvoren u djelo.

Ideje smo realizovali i ostvarili cilj.Nismo izgradili pruge kojim će ići vozovi,kako to u ta vremena bijaše.U ovo vrijeme ova radna akcija je veoma važna.Dječji smjeh je odzvanjao prostorijama.

A tek kad su vidjeli dvorište, sreća je bila potpuna.Uvečer smo organizovali zabavu i oprostili se sa malim drugarima i njihovim vaspitačima.Dobili smo zahvalnicu i nama najdraže dječje crteže i poklone koje su sami izradili.Ujutro kad smo ustali i bilo je vrijeme za polazak, vidjeli smo da je već pao snijeg.Djeca su istrčala napolje i pozvala nas da im se pridružimo u pravljenju Snješka Bjelića.
Gledali smo sa posebnom toplinom kako smo izmjenili i uljepšali dječiji svijet.
Zajedno smo kao drugovi radili, bilo je preljepo biti dio te ekipe. Sklopili smo divna prijateljstva i ako se pitate da bilo je i određenih simpatija.Za koje vjerujem da će prerasti u nešto više.

Poruka ovog posta bi bila:Kad se ljudi udruže mijenja se svijet oko nas i u nama !

Kao uspomenu na ovo pustolovinu napravila sam jedan kreativni rad.

Do sljedeće radne akcije ili neke pustolovine: Mjenjajte svijet na Vama svojstven način.

Veliki pozdrav svima !

Snješko Bjelić