Škrinja, švelja i špajz

Običan dan, trenutci koji se sastoje iz niza trenutaka.Sjedite kraj prozora i gledate kako prolaze ljudi,   i ptice u letu, priroda se polako budi iz sna.Rominja kišica, kap po kap, odraz svijeta i vremena u kom živimo.Misli vam lutaju kroz neke druge dimenzije, tu ste i tamo negdje, gdje vas podsvijest odvede. Zamislite na trenutak, idete žitnim poljem koje se prostire u nedogled, ispod svijetlo plavog neba. Lagani povjetarac, talasa žito.On je vaš saputnik. Koračate utabanom stazom, i iznenada ugledate predmet pod nogama. To je prsten.Uzimate ga i stavljate u vašu torbu i nastavljate dalje.Žitna polja ostaju iza vas, idete stazom i nailazite na vodu.Ispred vas je vodopad koji se uz tutnjavu obrušava niz liticu.Prilazite vodi i u njoj vidite starinski ključ. Saginjete se  uzimate i njega, stavljate ga u torbu.Znate da će vam dobro doći. Šetate dalje i dolazite do starinskog dvorca. Otvarate vrata dvorca i na velikom stolu, gdje su pretpostavljate nekad vođeni važni r...

Stavljene u kutiju, stoje stare fotografije.Na tavanu, prašinom vremena pokrivene. Trenutak jednog vremena, zabilježen fotoaparatom. Trenutci koji su možda zaboravljeni, pa nas te slike podsjete na neka prošla vremena.Pročitah u jednim novinama kako neki ljudi smatraju da fotografije ograničavaju taj trenutak vremena u kom su nastale. Da nekako prekinu tok kojim vrijeme ide i zalede ga na slici. Uzimam stare slike u ruku, gledam ih i sjećam se određenih trenutaka uz osmjeh na licu. Čini vam se kako se ništa nije promijenilo, zapravo jeste. Posebne su one fotografije koje slučajno pronađete, koje ste na neki način zaboravili. Sjetite se vremena koja one čuvaju. Prelistavajući stare fotografije naiđoh na jednu malu sliku.Ispod slike stoji nekoliko papira. Na njima lijepim rukopisom napisana priča. Ne mogoh tu sliku povezati sa ostalim.Ne znam kome bi mogla pripadati? Pitam se, kako se našla među ostalim fotografijama? Odlažem kutiju, uzimam sliku i papire u ruku.Počinjem čitati ...

Nekad su, svakog radnog dana u isto vrijeme prikazivani dobri filmovi na televiziji. Tako bi se mi okupili ispred Tv-a i čekali da film počne.Nestrpljivo smo čekali unaprijed najavljen film sve sa kokicama u rukama.Pored kokica na repertoaru bi se znao naći i kolač. Jedan je ipak bio poseban, dok bi se pekao u rerni miris je dopirao iz kuhinje.Domaći kolač sa jabukama uz dodatak cimeta.Divan biskvit sa nadjevom od jabuka. No recept ću vam napisati na kraju posta.Vratimo se mi filmovima.Zamišljali smo,(kako inače i biva kad ste djeca, mašta nas vodi kroz razne svjetove)kao da smo u kinu.Ekipa se okupi, grickalice u rukama, film počinje.Za trenutak smo se nalazili u 40,50...70 ili pak 80-im godinama, zavisno od toga u kom je vremenu radnja filma smještena.Putovali bismo sa junacima filma gdje god oni putuju. Kroz razne pustolovine, koje smo kasnije pokušavali izvoditi u stvarnom svijetu. Imali smo mašte i ideja napretek.Sa osmjehom i danas se sjetimo tih trenutaka. Postoj...