Osmjesima hodite kroz vrijeme

Ovih dana, slušajući ljude i razgovarajući sa njima uvidjeh kako se mnogi rado sjećaju nekih prošlih vremena. Konkretno, riječ je o godinama njihove mladosti.Sjećaju se 70-tih i 80-tih.

Ponukani vjerojatno serijom koja se od skora prikazuje, a ima prizvuk prošlih vremena.

Slušajući njihove priče između ostalog, čuh i priču o seriji iz sedamdesetih , kasnije snimane i u osamdesetim. Učinila mi se kao savršena poveznica te dvije decenije.

Naime o toj kultnoj seriji slušali smo kao djeca. Sve do onog trenutka dok je i sami nismo vidjeli na Tv-e, ekranima.Pričali su nam odrasli kako su čekali taj dan kad je serija prikazivana. Sve poslove koje su imali završili bi na vrijeme i svi kod komšija, koji su tada jedini imali televizor.

Onaj crno-bijeli.Svi bi se okupili i čekali da se pojave uz ostale, dva omiljena lika koji su ih iznova i iznova nasmijavali.Njihove zgode i nezgode su se pratile sa oduševljenjem.

Pogađate li o kojoj je seriji riječ ? Ne znate?
 Naravno riječ je o seriji "Kamiondžije ".

Glumci su Vam već dobro poznati Miodrag Petrović- Čkalja i Pavle Vujisić.

Serija o dva drugara koji kroz život idu radeći pošteno.Naizgled tek obični ljudi sa zgodama i nezgodama koje život nosi. Živorad  Jarić- Jare i  Pavle Čutura- Pajo.Koliko god puta čovjek da je gledao tu seriju uvijek sa osmjehom prati njihove dogodovštine. Dijalozi su već zapamćeni.

Svaka scena dobro poznata.Zanimljivo je kako je snimana prije mnogo godina a do dana današnjeg nije izgubila poruku i smisao koju sa sobom nosi.

Kada smo je prvi put gledali, kao da smo u tom vremenu bili.Specifičan humor, prožet realnim životom i težnjom ka boljem. Maestralno odigrane uloge. No šta bi drugo moglo da se očekuje kad su glavne uloge nosili tako veliki glumci, našeg glumišta? 

To su tada bila takva vremena. Nije bilo lako ni onda hljeb zaraditi, no njih dvojica bi se snašli. Iz svake nedaće bi se nekako izvukli i često počinjali ispočetka. Svaki problem bi poslije galame smijehom zasladili. Uhvate ih razne brige i problemi taman kad pomisle kako se sve riješilo, uvijek nešto stane na put. Vjerojatno se sjećate svih tih zapleta i raspleta ?

Ljudi pa kad vidite Čkalju kako glumi, svaki pokret kao slika koja govori, a tek kad počne da izgovara tekst , pokušaj da se ne nasmiješ!?  Nekad mi ih je pravo žao bilo.Gdje sve na njih ide, kao pčele na med ?

Ne znam da li ste gledali tu seriju ili pak neku drugu iz tog doba ?

Danas takvih serija više nema. Bilo bi jako lijepo kad bi se neko od scenarista i režisera napisao  i snimio jednu dobru seriju sa humorom koji je specifičan za naše područje.

Gdje se prikazuje običan čovjek i njegovo nastojanje da živi i preživi, da opstane. I kad mu nije lako, a ono da izlaz uvijek postoji?

Sve te serije i filmovi koje i danas rado gledamo su nam ponekad najbolji odgovor na pitanja koja sebi svakodnevno postavljamo. Imate li Vi omiljenu seriju iz prošlih vremena ? Komentarišite i podsjetimo se svi zajedno !No da Vas pitam, jesmo li u današnje vrijem izgubili smisao za humor? Možda su nam današnje serije i filmovi nešto što nas stalno podsjeća da nema izlaza već samo idemo u krug ?Kakve nam poruke prenose i ima li u njima odgovora na postavljena pitanja ?

Možda ćete reći eh tada se tako živjelo a sada je ovako !Svako vrijeme ima svoje breme ! Ja bih rekla da u ljudima još ima smijeha ali sve je manje osmjeha na licima. Kad bismo se više smijali ljepše bi nam bilo. Znam, da to znate. Reći ćete možda, kako da se čovjek smije kad ima toliko stvari koje ne dozvoljavaju čovjeku da normalno kroz život hodi ?Jedan osmjeh za dušu je lijek ? Pa  Jare i Paja su se smijali i kad im do smijeha nije bilo.Jeste da je to serija , no nismo li i mi likovi realne serije ?

Pokušajte svaki dan osmjehom započeti. Ne kažem da će Vam to  sigurno cijeli dan učiniti da bude ispunjen osmijesima i ljepotom. Pa čim izađete iz kuće može početi mali broj raznoraznih zgoda i nezgoda. Vi ste dan počeli sa osmjehom, to je važno.Prelazite stepenicu po stepenicu bez da preskačete po dvije ili više njih! Lako je to reći, treba sa riječi na dijela preći.

Treba htjeti a i znati, smjeh je umijeće. Male stvari koje nas okružuju nas uvijek mogu sretnim i nasmijanim učiniti. Samo što ih ne vidimo ili ih kroz maglu primjećujemo. Previše smo uljuljani u svakodnevnicu. Vidim djecu kako se bezbrižno smiju i razmišljam. Danas, sutra kad odrastu hoće li taj smjeh biti sve manji a sve veće brige ? Valjda nas tako vrijeme uči što ste stariji sve ste manje djeca a sve više odgovorno biće! Zaboravljamo biti djeca u duši, trčimo da odrastemo, a kad odrastemo trčali bismo onom stazom  djetinjstva sad unazad da se podsjetimo pa bi se opet na isto vratili. No da li bismo znali sačuvati to dijete u sebi a odrasli biti? Vjerujem da to možemo!

Vjerujte i Vi ! Smijte se više i kad Vam do smijeha ponekad nije. Nađite uvijek način da sebi uljepšate dan.Pročitajte omiljenu knjigu, pustite muziku, uputite osmjeh ljudima. Ili pogledajte seriju koja vas iznova nasmije i podsjeti na lijepa vremena iz vaše mladosti!

Do sljedeće priče : Sa osmjehom idite kroz vrijeme !

Slika je preuzeta sa interneta!

Osmjeh