Priroda i ljudi u skladu

Ovih dana, gdje god da pođeš vjetar čovjeku korake prati.
Prenosi nam poruke sa dalekih putešestvija njemu znanih.Iako ih ne razumijemo u potpunosti ono što nam je jasno primamo ka znanju.Ovo je opet vrijeme praznika, pa nekako je takvo i raspoloženje.Opet redovi doduše nešto manji od onih od prije par mjeseci. No lijepo je vidjeti boje koje nas okružuju.Sve izgleda kao slika oslikana najljepšim bojama prirode.Lijepo je vidjeti ljude koji idu sa osmijesima kroz grad.Boje su se vratile na ulice. Koraci laki kao oblaci.A oblaci nebom plove, dok sunce obasjava grad. Male slike spojene kao puzzle čine kompletnu sliku. Čudan je ovaj svijet.Toliko ljepote nas okružuje, toliko darova nam je priroda poklonila. Nekako ne znamo živjeti u skladu sa prirodom i ljudima. Gledala sam prije nekog vremena prilog na Tv -u o jednom plemenu koje živi u potpunom skladu sa prirodom i ljudima. Od prirode uzimaju tek osnovne stvari koje su im potrebne da bi preživili..Više od tog ne uzimaju. Žive po svojim pravilima koja se poštuju. Zna se red i raspored.Ono što uzmu iz prirode, oni to nadoknade.Za svako posječeno drvo posade novo.Tu su priroda i ljudi kao dva tasa   koja se nalaze na vagi u potpunoj ravnoteži. Iako žive u prašumi, bez svakodnevnih tehnoloških čuda žive kao sretni ljudi. Njima je za sreću potrebno tako malo. Tamo gdje oni žive kiša pada gotovo svakodnevno. Sretni su kad se sunce pojavi. To smatraju posebnim darom. Zamislite kako bi se današnji savremeni čovjek snašao kad bi se našao u takvim uslovima ? Sad razumljivo je da bi jednako bilo da je situacija obrnuta. Kad bi gradsku gužvu zamijenio prašumom i našao se među ljudima koji žive potpuno drugačijim načinom života? Kao turisti bilo bi mu lijepo neko određeno vrijeme, no nakon toga počeo bi se buniti unutar sebe. I želja za njegovim svijetom bila bi sve veća. Kažu da je jako lijepo kao turista posjetiti to mjesto no živjeti tamo ne bi mogli živjeti.No složili su se u jednom.Kad posjetite to mijesto vidite koliko su ljudi dobronamjerni i dobri jedni prema drugima. Kad je čovjek sretan vlada sklad. Nema sukoba interesa i toga sličnog. Možda je poenta u tome što čovjek što više mogućnosti ima manje cijeni prirodu? Ljudi koji nemaju sva čuda savremenog svijeta sretni pod vedrim nebom žive.U tom je razlika među ljudima. Savremeno društvo ide svojim tokom i razvija se.Ljudi koji decenijama žive po svojim pravilima ne dozvoljavaju da im savremeni svijet remeti ravnotežu.Njima nije jasno kako mi živimo u savremenim tekovinama života, nama opet nije jasno kako oni žive na jednostavan način i opet imaju svoj mali svijet? No gdje god da se nalazite snalazite se i prilagođavate onom svijetu u kom oduvijek živite.Naviknuti ste na ljude na grad na svoje rituale i običaje. Zašto bi ste išta mijenjali? Kad se nađete u nekom drugom svijetu a na istoj kugli zemaljskoj vaša svijest se buni.Bude vam dobro neko izvjesno vrijeme, a onda vam počne faliti sve ono što je dio vas samih.Koliki god mir da ste osjetili i odmorili se vaša želja za domom je jača od ostanka i počinjanja drugačijeg života. Navika koja je odlika čovjeka, uvijek nadjača promjenu.Pobuni se i pobjedi. I za trenutak imate kartu u rukama spremni ste za povratak. U vašem koferu je veći svijet koji je vama drag u odnosu na onaj u kom se nalazite.Trebali bi se zapravo radovati svakom novom životu koji vidimo a koji nam priroda nesebično poklanja. Kao kad se iz jajeta izleže malo pile kao čudo života. Onako maleno i  nezaštićeno probije ljusku i izađe vani iz oklopa u kom je živjelo.Ono prihvati novi svijet bez da ostane u sigurnosti i toplini doma koja mu do tada jedina bi poznata.Kako je vrijeme Uskršnjih praznika nekako se sve nadovezuje na tu temu.
Tako na mom tavanu pronađoh mnogo starih stvari koje baš poput puzzli spojih u jedan kreativni rad. Uz pomoć makaza, konca starih plišanih igrački iz djetinjstva, stare torbe koja bi moj suputnik na Rock koncertima napravih jedan kreativni rad. Tako od torbe nastade korpa za pile.Od stare plišane igračke koju sam prethodno rastavila, sastavih novu.I tako nastade jedno malo žuto pile. Pored njega jaje od voska izliveno  i upakovano kako predstojećem prazniku i priliči.U crvenu boju, boju radosti i ljubavi. Na njemu djetelina i bubamara, za sreću. Zelenu boju dodadoh koja pored trave predstavlja prirodu. Tu se nađoše jedan suncokret i gljiva da upotpune rad. Od starog nastaje novo. Priroda nam daje poklone, mi joj trebamo vratiti na isti način.Trebamo živjeti u skladu sa prirodom, naše misli trebaju živjeti u skladu sa nama samima. Poruka posta je : "Gdje god živjeli na našoj planeti, živite smireno iako vjetar remeti tok vašeg kretanja a vi se opirete i idete svojim koracima.Vjetar dođe i prođe sunce uvijek iza oblaka nađe put da vam uljepša dan. Kapi kiše, zamjeni svojim zrakama.Sklopite kišobrane i hrabro kročite kroz dan dok sunce sja.Vjetar je nestao i poruke prenosi tamo negdje.Vi ste onu namijenjenu vama sad dobro razumjeli. Sprovedite je u dijelo ! "Do sljedeće priče: Sretni Vam praznici i svako dobro ljudi !
Žuto pile

Primjedbe

  1. Naslov jedne knjige, koju sam čitao, dok je još bila u rukopisu - SMIRENOSTI U SUSRET - predložio sam autoru (mojem prijatelju), i on je odma prihvatio, jer odražavao je suštinu sadržaja te knjige. A, šta je tad: vetar, kiša, sneg, sunce...?! Veoma poučno, Milena.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Gosp. Petrušiću, među ljudima je sve manje sklada.Čovjek, sam sebi često nije prijatelj.Od njega sve počinje.Ako je u skladu sa sobom i prirodom, onda može živjeti u skladu i sa drugim ljudima.Ako je kiša čovjek se buni, kad se pojavi sunce opet isto.Priroda ima svoj tok kojim ide, ljudi trebaju njenu ljepotu okom da vide onda sve svojim skladom ide. Pozdrav !

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Čovjek sa neke druge planete

Kad se ljubav igra žmirke

Zvijezdana djevojka