Trampa lampa

Sve je manje, a sve više! Manje ljubavi među ljudima, a više otuđenosti.
Ne znam zašto, vjerovatno zato?! Ljudi kao da su uzeli nekakav serum i popili za zaborav!
Postali su imuni na druge ljude. Sam, još nitko nije na ovoj planeti opstao i od zraka živio.
Zamislite da ste sami na ovoj planeti? Doduše, ponekad se čovjek tako i osjeća.
Gdje je nestala ljubav? Možete li joj trag naći i vratiti je u ljudska srca?
Možemo li proći ulicama naših gradova i vidjeti ljubav, osjetiti je? U ovo vrijeme, rijetko se sretnu takvi primjeri.Bilo da je riječ o ljubavi među dvoje ljudi, onoj prema djetetu, čovjeku, samom sebi i životu.Ima li je ljudi, upalite svijetlo da je nađemo i izađemo iz mraka u kom živimo?!
I kad je dan u dušama našim mračna su osjećanja, sa ljubavi veze nemaju.
Kako je zaboravljamo, tako lako kao da ni postojala nije?!Gledam ljude, svakodnevno i posmatram kako se ponašaju. Ne znam šta bi vam rekla, kad i sami odveć znate?!
Žive u nekom svom filmu sve je brzina, nemaju vremena za drage ljude, djecu, sebe. Jure, žure, ne vide, ne stižu! I onda, e pa onda kažu, šta se dogodilo, kada, kako, sve je bilo u redu? U redu? Daleko je to od u redu! Kad se razbije iluzija i kad znaš sve trikove onda ne vrijedi ići dalje, jer bio bi to niz ponavljanja. Kad iz džepa kaputa izađe na vidjelo sve što bi skriveno onda čovjek uvidi da od ljubavi ostale su tek krhotine. Krpe ih godinama, no uvijek nastane nova na nekom drugom mjestu. Ljubav prestane i nestane, ostane praznina. Kad ljubav zatrpaju obaveze, brige, nerazumijevanje i tišina ona spakuje kofere i napusti vaš dom, vaše srce i dušu i odlazi negdje gdje će biti dobrodošao gost. Negdje gdje će neko cijeniti ono što ona predstavlja, jer ona pokreće svijet. Pa dobro pitam se znamo li na trenutak zastati, stati i pogledati oko sebe?
I vidjeti, konačno vidjeti, da je oko nas, u nama, ona živi, mi je sami na ropstvo osudimo?
Ih taj ponos, ljudski, mimo njega nitko ne bi gazio, preko ljubavi svi gaze!Vidim da ljudi gledaju kako da njima dobro bude, bez obzira hoće li neko povrijeđen biti?Onda kažem, ljudi ko ljudi, šta drugo možemo i očekivati? Svi kroz borbu život gledaju.
Bore se za ovo, za ono, za ljubav se ne bore. Ne može ljubav biti ljubav, ako nekoga želiš zadržati pored sebe, a očigledno je da taj neko to ne želi? Znači misliš na svoje potrebe, ne na potrebe druge osobe? To ljubav nije, to je strah od samoće! Ako pustiš da taj neko ode, to je ljubav! Voliš nekog toliko da ga puštaš da ide. Sve ovo smo čuli nebrojeno mnogo puta. Ma slušamo svaki dan. No realno izrečeno i rečeno, nitko ne zna kako je nekome? Ljudi vole kako umiju, ili kako su učeni da vole. Ne  treba drugom suditi kad ne živiš njegov život. Za mene je prava ljubav,ona istinska, koju čovjek ima prema životu! Kad tu ljubav čovjek sa sobom, gdje god pođe nosi, onda sve druge ljubavi same do njega put nalaze. I bila bi bajka reći da je lako, jer nije! U ljubav treba ulagati, graditi je i čuvati. Nije uvijek na nebu sunce. Ima i kiše,oluja,vjetrova i povjetarca, pahulja snjega, tmurnih i vedrih oblaka. Nađite balans, sami ćete prepoznati kad i kako reagovati. Ljudi upalite stolne lampe, neka svijetlost dopire na ulicu sa vašeg prozora.U škrinji tik ispod lampe na parčetu papira ispišite sve što ljubav predstavlja za vas.Sa vremena na vrijeme pročitajte što ste zapisali, neka vas podsjeti na sve lijepo što okružuje vaš svijet i vas.Kad o ljubavi nešto novo saznate,a vi dodajte na to isto parče papira.Možda će neki slučajni prolaznik ugledavši svijetlo na vašem prozoru, pronaći svijetlost u sebi?Prenosite poruke ljubavi gdje god bili.Vi budite čovjek, a drugi kako hoće!
Poruka posta:Gdje god ideteneka ljubav bude ono što ćete drugim ljudima pokloniti!
Poklonite osmjeh, pomozite drugima, razumite ljude i volite iskreno!
Ovo je lampa koju sam juče dobila kao poklon.Uklopila se u ovu priču i nadovezala nove ispisane retke.Lampa je neobična, škrinja i boja su vezane za sam blog. Divan poklon poklonjen sa ljubavlju.





Primjedbe

  1. Prođe leto, i odmori, pa majstori u kući, i vinograd... Onda malo blogovi, da vidim šta sam propustio ili odložio.
    Milena, tako dođoh do ove neobične lampe. Volim da dok šetam u tami posmatram odraze svetlosti u prozorima. Podržavam ljubav. Svetlost i ljubav!

    OdgovoriIzbriši
  2. Gosp.Petrušiću,ljeto je otišlo na zasluženi odmor.Ljudi polako sve više borave u svojim domovima.Kažu da jesen nosi posebnu toplinu sa sobom.Valjda je to zbog njenih zlatnih boja?
    Tako i lampe imaju neku posebnu svjetlost..Ljepo bi bilo da je više ljubavi među ljudima,a manje otuđenosti.Vjerujem da je to bar dijelom moguće.Hvala!Pozdrav!

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Čovjek sa neke druge planete

Pleme Votun

Rezolucija emocija