Zapetljam, pa odpetljam
Lutam svijetom u potrazi sam.Tek obično-neobični čovjek sam.
Tražim, ne znam šta? Ali kad pronađem znaću. Lutam, a na mjestu stojim. Idem a ne idem.
Smjenjuju se dani, noći, godine još tražim, ne nalazim ali naćiću. Znam, osjećam.
Zastanem, poželim odustati, priznajem! A onda opet nastavim. Zapetljam pa odpetljam cijelu priču.
Sve kažem a ćutim. Sakrijem u jednu kutiju, sve ono što ne želim da drugi znaju.Oni vjeruju samo u ono što vide.Ono što ne vide ne poznaju pa žive sa svojim ubjeđenjima i uvjerenjima. Pogledom sve kažem, no oni to ne prepoznaju. Pustite neka vjeruju u ono što vide, vi znate istinsku vrijednost onog što ste u kutiju spakovali.Čuvajte je, to će vam pomoći u potrazi.Vi ćete znati kad treba otvoriti kutiju.?
Šta čovjek može kad drugi slagalicu za njega slože? Šta može nego osmjehom maglu otkloniti i produžiti dalje? Otjerati kišu ljudskih riječi što se odjednom na njega sruče. Niste vi od jučer, vi ste od danas! Vi ste od danas ono što niste jučer bili. Kroz suze do smijeha put uspjeha.Tražite iz dana u dan i tako svaki dan. Naći ćete, znate, osjećate! I kad ste umorni i ne vidite gdje da krenete pa se na mjestu okrećete u krug. I kad vas lome, ne dajte da vas slome. Ako Vas i slome a vi po svome. Dio po dio spojite, sretni što postojite. Sad vi slagalicu posložite onako kako treba mimo ljudskih pravila mimo reda i bez nekog posebnog redoslijeda.Uvažite kritike koje su nekad smjernice. Jer ne može čovjek sve sam.
Da može sam bi na svijetu bio i osjećao se kao izgubljen i odbačen. Kao da je po nekoj kazni osuđen da sam svijetom luta. A nismo li svi lutalice? I kad smo usmjereni ka stazama utabanim od godina što ih naši koraci gaze? I kad smo okruženi ljudima? Nismo li, nismo li lutalice?
Lutamo i kad dane usklađenim ritmom živimo.Obično-neobični ljudi postoje, znam vidim ih svaki dan. Nisu oni nevidljivi, vidljivi su poput svih. Kad ih sretnete Vi vidite što želite, a sa prolaznikom dio vašeg života podijelite. Dio trenutka, djelić vremena. Prije nego produžite dalje, pogledajte bolje i pročitajte poruku koju vam prolaznik šalje. Jer ste se sreli htjeli ili ne htjeli? U prolazu, kroz prizme vremena bili ste tu u isto vrijeme kad i taj neko! Zapetljavam pa odpetljavam, tražim i nalazim.
Poznajem, prepoznajem u ljudima, u čudima, ljepotu ovog svijeta. Radujem se poput djeteta, kad vidim sreću u ljudima, kad je nema pomognem da je pronađu jer smo se htjeli, ne htjeli u prizmama vremena sreli.
Poruka posta:Tražite ono što ne nalazite, jer ono je tu negdje, oko Vas, u Vama!
Ne odustajte i naći ćete ono što ste tražili!
Kroz prizme vremena putujemo ka sljedećoj priči.
Do tada:Pozdrav!
Tražim, ne znam šta? Ali kad pronađem znaću. Lutam, a na mjestu stojim. Idem a ne idem.
Smjenjuju se dani, noći, godine još tražim, ne nalazim ali naćiću. Znam, osjećam.
Zastanem, poželim odustati, priznajem! A onda opet nastavim. Zapetljam pa odpetljam cijelu priču.
Sve kažem a ćutim. Sakrijem u jednu kutiju, sve ono što ne želim da drugi znaju.Oni vjeruju samo u ono što vide.Ono što ne vide ne poznaju pa žive sa svojim ubjeđenjima i uvjerenjima. Pogledom sve kažem, no oni to ne prepoznaju. Pustite neka vjeruju u ono što vide, vi znate istinsku vrijednost onog što ste u kutiju spakovali.Čuvajte je, to će vam pomoći u potrazi.Vi ćete znati kad treba otvoriti kutiju.?
Šta čovjek može kad drugi slagalicu za njega slože? Šta može nego osmjehom maglu otkloniti i produžiti dalje? Otjerati kišu ljudskih riječi što se odjednom na njega sruče. Niste vi od jučer, vi ste od danas! Vi ste od danas ono što niste jučer bili. Kroz suze do smijeha put uspjeha.Tražite iz dana u dan i tako svaki dan. Naći ćete, znate, osjećate! I kad ste umorni i ne vidite gdje da krenete pa se na mjestu okrećete u krug. I kad vas lome, ne dajte da vas slome. Ako Vas i slome a vi po svome. Dio po dio spojite, sretni što postojite. Sad vi slagalicu posložite onako kako treba mimo ljudskih pravila mimo reda i bez nekog posebnog redoslijeda.Uvažite kritike koje su nekad smjernice. Jer ne može čovjek sve sam.
Da može sam bi na svijetu bio i osjećao se kao izgubljen i odbačen. Kao da je po nekoj kazni osuđen da sam svijetom luta. A nismo li svi lutalice? I kad smo usmjereni ka stazama utabanim od godina što ih naši koraci gaze? I kad smo okruženi ljudima? Nismo li, nismo li lutalice?
Lutamo i kad dane usklađenim ritmom živimo.Obično-neobični ljudi postoje, znam vidim ih svaki dan. Nisu oni nevidljivi, vidljivi su poput svih. Kad ih sretnete Vi vidite što želite, a sa prolaznikom dio vašeg života podijelite. Dio trenutka, djelić vremena. Prije nego produžite dalje, pogledajte bolje i pročitajte poruku koju vam prolaznik šalje. Jer ste se sreli htjeli ili ne htjeli? U prolazu, kroz prizme vremena bili ste tu u isto vrijeme kad i taj neko! Zapetljavam pa odpetljavam, tražim i nalazim.
Poznajem, prepoznajem u ljudima, u čudima, ljepotu ovog svijeta. Radujem se poput djeteta, kad vidim sreću u ljudima, kad je nema pomognem da je pronađu jer smo se htjeli, ne htjeli u prizmama vremena sreli.
Poruka posta:Tražite ono što ne nalazite, jer ono je tu negdje, oko Vas, u Vama!
Ne odustajte i naći ćete ono što ste tražili!
Kroz prizme vremena putujemo ka sljedećoj priči.
Do tada:Pozdrav!
Baravno da ne odustajem.
OdgovoriIzbrišiPo nekad gubim snagu, pa mi je potreban predah.
Posle predaha krećem ponovo u potragu. Znam da će trajati dok živim, jer nam život stalno donosi nove izazove.
"Ako kažu da odustanete od pisanja priče nemojte odustati.To znači da je priča tek počela!"Juče je bilo,danas je sad,sutra samo će tek doći.Sad treba željeti i ne odustajati.Pozdrav!
Izbriši