četvrtak, 30. travnja 2015.

Hrčak, vrti točak

Voz sa vagonima ide po raznim predjelima. Putuje šinama već godinu dana.
U vagonima putnici, svaki u svom kupeu. Idemo kroz razne predjele. Posjetili smo mnoga mjesta.
Prije godinu dana, odvažih se na putovanje zvano Blog. Pođoh sa tri kofera, olovkom i papirima.
Zamislih sve poput projekta: Pretvori san u stvarnost ! Danas ti isti koferi, ispunjeni su naljepnicama od kojih svaka predstavlja jedno odredište.Tako dok putujem zapisujem na svakom odredištu ljudske priče. Putujem mislima, koracima, stopama kroz utabane staze. Srećem zanimljive i neobične ljude.
Koji su se pridružili ovom putovanju i putuju kroz priče. Govore mi svoje priče riječima, slikama.
Ponekad bez izgovorene riječi tek pogledom sve kažu. Osmjesi, brige, želje, realno i imaginarno.Sve to kriju ljudska srca i duše. Sjede na klupi zamišljeni, sretni. Hodaju ulicama svog grada. Tako su se kroz priče preplitale raznorazne teme i radovi. Ipak najviše sam pisala o osmijesima i kako pomoći ljudima, te o radosti djetinjstva. Prizivajući kroz sjećanja ta divna vremena.A djeca, kao djeca, djetinjstvo kroz igru gledaju. Bez da ih nešto brine uživaju u svakom trenutku najljepšeg perioda u životu. Iako ih školske brige okupiraju. No ne znaju da su to najmanje brige koje i nisu tako strašne. Kako rasteš tako i brige sa tobom rastu. Osmjeh je poput zvijezde vodilje.Vodi čovjeka ka pravom putu. Počnite dan sa osmjehom, kažu, reci Hvala drugom čovjeku, nasmij se kad sretneš ljude. Nemoj sa ozbiljnošću posmatrati svijet, budi ponekad baš kao dijete. Pogledajte u nebo obasjano suncem ili sa mjesecom i zvijezdama. Gledaj kako vjetar njiše drveće i uživaj u ljepoti koja te okružuje. Ljudi mi kažu: Kako da sa osmjehom idem kroz dan a realnost ti stvara teret? Okuženi smo sa mnogo tog što čovjeku ne dozvoljava da uspori, da se opusti i pusti misli da plove. Obaveze, jurnjava da stigneš sve u jednom danu. Sve to mi izgleda da kao poput hrčka u kavezu živimo. Stojimo na onom točku baš kao i on. Vrtimo ga u krug i vrtimo. Onda se umorimo na trenutak ostavimo točak odmorimo i opet iznova. Živimo u sopstvenim kavezima u krugovima. Kad na trenutak ostavimo krug, ostajemo u kavezu. Ponavljamo sve, poput robota smo. Slušamo na poslu zadane naredbe, prikrivamo emocije , ako ih i ima više!? Na njih smo zaboravili, ne stižemo više o njima ni misliti.Nemamo vremena. Imamo, samo ne znamo da ga nađemo za sebe. Za sve druge obaveze vrijeme se nađe. Djeci posvećujemo vrijeme da odrastu u dobre ljude, radimo na poslu jer od njega živimo, kuhamo da bismo jeli. Čistimo da bi nam sve uredno u kući bilo.
Počnete dan ujutro osmjehom, a onda obaveze idu poput lave iz vulkana. Bježite od lave, ona ide za vama. Stvarno, kad čovjek pogleda kad da nađe vrijeme za sebe? Da na svom balkonu ili terasi  u omiljenoj stolici čita knjigu i uživa u po želji odabranom napitku. A oko njega cvijeće već procvjetalo.Zuje pčele, ptice pjevaju, sve se zeleni. Odmor za oči i dušu. Misli ne lutaju, već miruju poput vas. Lagani povjetarac. A obaveze, kao obaveze uvijek ih ima. One nigdje pobjeći neće, bar ne za ovo vrijeme dok ste smireni i opušteni. Dok uz knjigu putujete, čitajući piščeve riječi. Stvarnost je tu tik uz vas. Miruje sve dok ste i vi mirni. Kad vrijeme odmora prođe zajedno ćete kroz dan. Naravno sa osmjehom na licu. Ljudi nađite vrijeme za sebe. Ne trebamo uvijek poput sata mjeriti  sekunde, minute, sate. Pitati se hoćemo li sve stići, da li ću na vrijeme doći kući, skuhati ručak, biti sa djecom, završiti sve obaveze na poslu? Kako ću ovo, kako ono? Naravno da ste umorni. Pa od samo toliko pitanja koja su vam u glavi, dobro da vremena uopšte i imate. Znam lako je meni  sve to napisati. Ili čitati sve one razne knjige o pozitivnim mislima, kako da budete opušteni da mijenjate sebe i stare navike? Zaista nije lako balans naći. No kad čovjek pročita sve te knjige, čuje savjete dragih ljudi nekako dobije želju da mijenja neke stvari. Lijepo to izgleda u tom trenutku, vi ste odlučni, sigurni u sebe i krenete. Idete od ovog trenutka mijenjati sebe. Riješiti se bespotrebnih stvari, sve sa osmjehom na licu. Od danas ste novi čovjek, ne brinete sve ćete stići i naći vrijeme za sebe.I bude to tako ali nekako kratko traje. Opet hrčak, vrti točak u onom istom kavezu.
No vjerujte vrijeme za promjene će doći. Ne vjerujete? Ma kakve promjene nisam ti ja te sreće, kažete.Ljudi, jeste! Ona je u vama, oko vas. Zove vas i traži, ali čeka da vi nju nađete. Kad je nađete, izaćići ćete iz kaveza, prekinuti krug na točku. I šta onda? Onda ste konačno slobodan i sretan čovjek.
Nemam ključ za katanac pa da vam mogu pomoći da otključate katanac i skinete okove koji vas drže. To ćete poput svih, učiniti vi sami. Nemam ni recept sa tačnim mjerama. Pa da po njemu život pretvorite u najljepšu tortu sa šlagom.  Kad smo već kod recepta imam jedan sa tačnim mjerama za   vas da zasladite život bar na trenutak koji se zna pretvoriti u vječnost.
Ljudi danas je godina dana kako postoji Blog: Škrinja, švelja i špajz ! Prvi rođendan!
Jedna etapa  putovanja je završena krećem na nova putovanja,gdje će nastajati nove priče i radovi.
Hvala, svim čitaocima i posjetiocima koji prate ovaj blog. Na svakom komentaru, divnim riječima i savjetima. Zadovoljstvo mi je pisati neobično-obične priče za Vas !
Poruka posta:Vjerujte u sebe, snove, ljude i idite kroz život sa osmjehom na licu.Recept za tortu slijedi.Za svakog po parče ove brze i jednostavne torte šaljem. Bar mislima.Ime torte nekako ide u prilog ovog posta .Torta se zove "Expres torta".Baš poput "Orient Expresa !
A vozom putujem, putujem i pišem, stvaram i memorišem, sve te priče kao male knjige slažem u biblioteku zvanu Blog! Blog ih čuva. No konačno evo recepta dragi ljudi, uživajte!
"Expres torta "
Potrebni sastojci :                                                            
-350 gr petit keksa                                                         -500ml mlijeka
-100 gr čokolade za kuhanje                                         - 6 kašika šećera
-10 krem bananica                                                         -125 gr margarina
-2 pudinga od čokolade, ma može i od vanilije             -2 šlag pjene
Priprema :
Ljudi moji kad skupite sav pribor za tortu krenete sa pripremom. Na dno kalupa ili tacne šta već imate poredate red keksa,( prethodno natopljenog u mlijeku) kao podlogu. Preostali keks izlomite.U posebnu posudu, stavite izlomljeni keks i isjeckane krem bananice. U šerpici na šporetu, skuvajte puding sa mlijekom i šećerom i dok je još vruć dodajte margarin i izlomljenu čokoladu.
Mutite dok se sve ne istopi, pa filom prekrijte izlomljeni keks i bananice. Sve dobro izmješajte.Napunite kalup filom i stavite na hladno da se stegne.Nakon tog naravno ide šlag na kraju.Znači umutite šlag i premažite tortu. Gotovo za tren posla.A iznad svega ukusno.Tako su rekli svi koji su tortu degustirali. Naravno uvijek kuhajte sa ljubavlju uz neku dobru Rock muziku u pozadini. Prijatno !
                                                                    Expres torta

petak, 17. travnja 2015.

Putnik kroz vrijeme

Jeste li ponekad pomislili ili možda zamislili, kako bi bilo da se vratite u prošlost? Da možete nešto mijenjati da li biste mijenjali? Ili ostavili onako kako je i bilo?To su pitanja koja često čujem.Znate ono kad čovjek kaže: Da mogu da se vratim u ono doba, kad bijah mlad, sve bi drugačije bilo. No je li to zaista tako?Zamislite da se nalazite u jednoj prostoriji, tu se tek  sto i stolice.Ulazite u prostoriju i vidite pored još imena i svoje ime. Pretpostavili ste da je to mjesto gdje biste trebali sjesti.Pitate se da li je ovo san ili ste budni? Ništa vam nije jasno, no ne brinite ubrzo ćete biti upoznati sa razlogom zašto ste se baš tu našli.Sjedate za sto, privlačite stolicu i uz karticu sa vašim imenom se nalazi i jedna knjiga.Vidite i uputstvo. Sad znatiželja polako počinje da radi. Pitate se i pitate.Otkuda i zašto sam ovdje, ma ovo je san, gdje bi ovo stvarnost mogla biti?
Počinjete čitati uputstvo, u međuvremenu vidite kako pristižu i drugi ljudi.U sebi počinjete paničiti, no ne dozvoljavate da to bilo ko primijeti. Izvana ste potpuno mirni sa blagim osmjehom na licu.
U uputstvu stoje navedene smjernice i konačno saznajete da ste dio projekta.
Bunite se i govorite ovo je nečija dobro osmišljena šala.Ljudi, kakav projekt, ta šta vam je?! Ovo je tek san, i to košmar.Vidite da su i drugi ljudi u čudu. Nema vam druge nego prihvatiti situaciju u kojoj ste se našli.Na koricama knjige piše: Povratak u prošlost kroz sadašnje vrijeme, pa putem do budućnosti.Vama i dalje nije ništa jasno.Kakav povratak, ovdje sam  gdje sam, ne vraćam se tamo gdje sam već bio?! No smirite se i pokušavate se opustiti.Vaš zadatak je da se vratite u ulicu vaše mladosti. Da zabilježite u posebnu knjigu sve što budete vidjeli, onda to pročitate i pošaljete na adresu koja se nalazi u koverti.Piše da je ne otvarate sve dok ne završite pisanje knjige.Krećete, bez da više i razmišljate što vam sve ovo treba i zašto ste baš vi tu? Sad nije to tako ni jednostavno. Pored tog što trebate sve zapisati, srešćete i ljude koje godinama niste vidjeli, a koji su na neki način bili dio vašeg života. Ustajete, i udaljavate se od stola, napuštate prostoriju i odjednom se nalazite u ulici vaše mladosti. Još se sjećate nestašluka onih dječjih. Doduše vi više niste dijete, sad ste odrastao čovjek. A ulica više nije kao što je nekad bila.No sam pogled na tu ulicu vas je vratio u prošlost.Ispred vas se redaju slike koje kao da su iznova oživjele. Dječja graja, čujete roditelje kako vas zovu, vrijeme je ručka i treba pisati zadaću, sutra je opet škola.U trenutku kad krećete, drugar vas pogodi sa loptom pravac u glavu. Onda počnu one dječje prepirke pa se ljutite dan dva i opet sve po starom. Da li biste tu nešto mijenjali? Dalje vam dolaze slike kad ste tek počinjali da radite. Prva jutarnja kafa, sa radnim kolegama  na vašem omiljenom mjestu. Imate nekoliko minuta prije no što stigne autobus .Zajedno idete da kupite neko pecivo u vašoj omiljenoj pekoteci. A miris tih peciva se širi ulicom. Na poslu kao i obično gužva, posla preko glave.Čekate vikend. A ono kad dođete sa posla umorni, porodične obaveze.Osjećate da vam treba odmor. Ne možete sve obaveze da riješite. Da li biste nešto mijenjali? Posao, okruženje i ljude? Sad stojite u vašoj ulici kao potpuno zreo čovjek. Pitate se, dok zapisujete u knjigu sve što vidite. U ulici ima djece, makar je ta ulica sad mnogo drugačija nego što je u to vrijeme bila. Srećete i druga što vas je loptom pogodio u glavu. Jedva ste ga prepoznali, vidite ga kako šeta sa porodicom. Na licu mu osmjeh, djeluje kao sretan čovjek.I da ga pitate da li bi nešto mijenjao, odgovor znate i sami.Tu je gdje je, vremeplovi ne postoje, tek oni u našim glavama.Oni nas mogu odvesti u prošlost.Sreli ste i kolege sa posla, prešli su u drugi grad da žive i rade tamo.Ovdje su u prolazu i baš su se uputili ka vašem omiljenom mjestu gdje ste u rano jutro, prve kafice pili. Pekara je još uvijek tu, u nešto savremenijem izdanju.Miris peciva se malo izmijenio, no prisutan je.Ulični svirač, svira svoju gitaru i pjeva .Prolaznici mu ubace poneki novčić i zastanu za trenutak. Mlada djevojka prodaje cvijeće i poklanja vam jedan cvijet. Dok kavaliri svojim damama kupuju bukete i zamole svirača da im za njihove ljepše polovine odsvira neku melodiju.
Pomalo se osjećate kao detektiv, dok posmatrate sve te ljude znane i neznane. Kao da im čitate misli, no oni to ne znaju. Pogledate ka nebu, ispružite dlan.Na dlan vam padne kap kiše.Čudno, vedro je i nebo je prepuno zvijezda a kiša počinje padati.Sklapate šaku da biste sačuvali tu kap kiše, poput zrna mudrosti.Ko zna možda je odgovor baš u ovoj kapi kiše na mom dlanu? Ulična rasvjeta je obasjala put vaše ulice, dok laganim koracima hodite, hodite i pitate se u kom li sam vremenu? U prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti? Vi ste sad i tu!! Kiša  je prestala padati, sklopili ste vaš kišobran, koji inače uvijek nosite sa sobom.Tu naviku ne mijenjate. Naravno uz put ste sreli i vašu simpatiju, koja vas nije prepoznala ili se tek pravila da vas ne prepoznaje.Samo ste se osmjehnuli i produžili dalje. Na samom uglu ulice se nalazi čovjek koji prosi. Godinama je tu, ništa se nije promijenilo, samo su mu kosa i brada posjedile.Godine su tu , reče! Dijete moje drago, one idu, teku poput rijeke. Rijeka svoj tok mijenja no ista voda njom teče. Ponekad je kiše zamute, no razbistri se ona kad se kiše povuku i sunce  se pojavi.Tada svoj odraz u rijeci možeš vidjeti, promijenio se i ti se mijenjaš no potrebe nema da se vraćaš natrag u prošlost. Tako sam i ja ono što sam bio, što jesam i što ću biti.Trgnete se na trenutak i kažete sebi. Zato sam trebao ulicom mladosti proći, da dođem do ugla kao do raskrsnice i da čujem riječi ovog čovjeka. On nije ništa mijenjao nije se vraćao u prošlost. Tu je kao i prije mnogo godina, neke stvari su se promijenile, neke ostale iste.No ulica ne živi u prošlosti već u sadašnjosti i ide putem ka budućnosti bez da razmišlja šta će sutra biti.Ona poput tog čovjeka što prosi svoji ritmom živi. Sve ste zapisali u knjigu. Odlazite izvan grada na jedno brdašce sa kog se vidi cijeli grad. Gledate nebo, zvijezde, vaš grad znan a stran.Na nekoliko sati bili ste putnik kroz vrijeme. Pročitali ste sve što ste zapisali. Tada vam je sve postalo jasno.Uzimate kovertu u kojoj se nalazi adresa i vidite da je to vaša adresa. Sami sebi trebate poslati knjigu koju ste napisali, koju pišete i koju ćete pisati. Jasno vam je kakav je projekt bio u pitanju.Vi ste trebali shvatiti da ništa ne treba mijenjati, već sve ide svojim tokom.Sve što je bilo trebalo je tako biti, sve što je sada tako je kako treba, a ono što će biti o tom ne razmišljajte budite sad i tu jer sutra će samo doći.
Poruka ovog posta je : Ne mislite o  prošlosti iako je dio vas ona davno poput vjetra kroz daljine u davna vremena ode, budite ovdje pod suncem što grije i sa radošću bez pitanja čekajte novi dan !

Putnik vremena



ponedjeljak, 6. travnja 2015.

Priroda i ljudi u skladu

Ovih dana, gdje god da pođeš vjetar čovjeku korake prati.
Prenosi nam poruke sa dalekih putešestvija njemu znanih.Iako ih ne razumijemo u potpunosti ono što nam je jasno primamo ka znanju.Ovo je opet vrijeme praznika, pa nekako je takvo i raspoloženje.Opet redovi doduše nešto manji od onih od prije par mjeseci. No lijepo je vidjeti boje koje nas okružuju.Sve izgleda kao slika oslikana najljepšim bojama prirode.Lijepo je vidjeti ljude koji idu sa osmijesima kroz grad.Boje su se vratile na ulice. Koraci laki kao oblaci.A oblaci nebom plove, dok sunce obasjava grad. Male slike spojene kao puzzle čine kompletnu sliku. Čudan je ovaj svijet.Toliko ljepote nas okružuje, toliko darova nam je priroda poklonila. Nekako ne znamo živjeti u skladu sa prirodom i ljudima. Gledala sam prije nekog vremena prilog na Tv -u o jednom plemenu koje živi u potpunom skladu sa prirodom i ljudima. Od prirode uzimaju tek osnovne stvari koje su im potrebne da bi preživili..Više od tog ne uzimaju. Žive po svojim pravilima koja se poštuju. Zna se red i raspored.Ono što uzmu iz prirode, oni to nadoknade.Za svako posječeno drvo posade novo.Tu su priroda i ljudi kao dva tasa   koja se nalaze na vagi u potpunoj ravnoteži. Iako žive u prašumi, bez svakodnevnih tehnoloških čuda žive kao sretni ljudi. Njima je za sreću potrebno tako malo. Tamo gdje oni žive kiša pada gotovo svakodnevno. Sretni su kad se sunce pojavi. To smatraju posebnim darom. Zamislite kako bi se današnji savremeni čovjek snašao kad bi se našao u takvim uslovima ? Sad razumljivo je da bi jednako bilo da je situacija obrnuta. Kad bi gradsku gužvu zamijenio prašumom i našao se među ljudima koji žive potpuno drugačijim načinom života? Kao turisti bilo bi mu lijepo neko određeno vrijeme, no nakon toga počeo bi se buniti unutar sebe. I želja za njegovim svijetom bila bi sve veća. Kažu da je jako lijepo kao turista posjetiti to mjesto no živjeti tamo ne bi mogli živjeti.No složili su se u jednom.Kad posjetite to mijesto vidite koliko su ljudi dobronamjerni i dobri jedni prema drugima. Kad je čovjek sretan vlada sklad. Nema sukoba interesa i toga sličnog. Možda je poenta u tome što čovjek što više mogućnosti ima manje cijeni prirodu? Ljudi koji nemaju sva čuda savremenog svijeta sretni pod vedrim nebom žive.U tom je razlika među ljudima. Savremeno društvo ide svojim tokom i razvija se.Ljudi koji decenijama žive po svojim pravilima ne dozvoljavaju da im savremeni svijet remeti ravnotežu.Njima nije jasno kako mi živimo u savremenim tekovinama života, nama opet nije jasno kako oni žive na jednostavan način i opet imaju svoj mali svijet? No gdje god da se nalazite snalazite se i prilagođavate onom svijetu u kom oduvijek živite.Naviknuti ste na ljude na grad na svoje rituale i običaje. Zašto bi ste išta mijenjali? Kad se nađete u nekom drugom svijetu a na istoj kugli zemaljskoj vaša svijest se buni.Bude vam dobro neko izvjesno vrijeme, a onda vam počne faliti sve ono što je dio vas samih.Koliki god mir da ste osjetili i odmorili se vaša želja za domom je jača od ostanka i počinjanja drugačijeg života. Navika koja je odlika čovjeka, uvijek nadjača promjenu.Pobuni se i pobjedi. I za trenutak imate kartu u rukama spremni ste za povratak. U vašem koferu je veći svijet koji je vama drag u odnosu na onaj u kom se nalazite.Trebali bi se zapravo radovati svakom novom životu koji vidimo a koji nam priroda nesebično poklanja. Kao kad se iz jajeta izleže malo pile kao čudo života. Onako maleno i  nezaštićeno probije ljusku i izađe vani iz oklopa u kom je živjelo.Ono prihvati novi svijet bez da ostane u sigurnosti i toplini doma koja mu do tada jedina bi poznata.Kako je vrijeme Uskršnjih praznika nekako se sve nadovezuje na tu temu.
Tako na mom tavanu pronađoh mnogo starih stvari koje baš poput puzzli spojih u jedan kreativni rad. Uz pomoć makaza, konca starih plišanih igrački iz djetinjstva, stare torbe koja bi moj suputnik na Rock koncertima napravih jedan kreativni rad. Tako od torbe nastade korpa za pile.Od stare plišane igračke koju sam prethodno rastavila, sastavih novu.I tako nastade jedno malo žuto pile. Pored njega jaje od voska izliveno  i upakovano kako predstojećem prazniku i priliči.U crvenu boju, boju radosti i ljubavi. Na njemu djetelina i bubamara, za sreću. Zelenu boju dodadoh koja pored trave predstavlja prirodu. Tu se nađoše jedan suncokret i gljiva da upotpune rad. Od starog nastaje novo. Priroda nam daje poklone, mi joj trebamo vratiti na isti način.Trebamo živjeti u skladu sa prirodom, naše misli trebaju živjeti u skladu sa nama samima. Poruka posta je : "Gdje god živjeli na našoj planeti, živite smireno iako vjetar remeti tok vašeg kretanja a vi se opirete i idete svojim koracima.Vjetar dođe i prođe sunce uvijek iza oblaka nađe put da vam uljepša dan. Kapi kiše, zamjeni svojim zrakama.Sklopite kišobrane i hrabro kročite kroz dan dok sunce sja.Vjetar je nestao i poruke prenosi tamo negdje.Vi ste onu namijenjenu vama sad dobro razumjeli. Sprovedite je u dijelo ! "Do sljedeće priče: Sretni Vam praznici i svako dobro ljudi !
Žuto pile

Ljudi nisu etikete, oni su ljudi

Ponekad tužna, ponekad sa osmjehom na licu. Ponekad sretna, ponekad sjetna. Slijed nadasve logičan, a opet za druge sam čovjek neobičan. ...