Odaberi razglednicu i odgovore pronađi

Postojali su (i još postoje ) jedno mjesto, jedan grad i čovjek, koji je u njemu živio. Imao je kuću izvan grada. Sa svakim svitanjem i u sumrak sjedio je u svojoj stolici za ljuljanje i posmatrao grad.
Poznavao je ritam grada i ljude koji tu žive, bolje no što su se ljudi međusobno znali.
Govorili su da je izuzetno mudar i pronicljiv. Kad bi trebali nekakav savjet njemu bi se uputili i uvijek ga saslušali. Mnogo puta je bio u pravu, te su vjerovali njegovim zapažanjima i savjetima.
Njegov dom je odisao posebnom toplinom, vedrina koja se ogledala na njegovom licu, znala je umiriti ljude, vratiti im osmjeh na lice. Taj čovjek u već zrelim godinama, bio je iskren. Uvijek je iznosio sve karte na stol, bez skrivenih karti i lažnih dodvoravanja. To su upravo ljudi i cijenili kod njega.
Tako mu jednog jutra, (kad već sunce izađe iza oblaka) dok je sjedio u svojoj omiljenoj stolici dođe putnik namjernik.
-Dobro jutro mudri čovječe- reče mladić!
-Dobro jutro dijete. Kojim dobrom, ti u moj dom dođe?
-Rekli su mi dole u gradu da ste mudar čovjek, uvijek spreman pomoći.
-Kako mi je pomoć potrebna, odlučih se da dođem i da Vas za nju zamolim!
-Onda nemam drugog izbora, već da te saslušam. Pričaj mi priču, ne sakrivaj detalje, jer to je važna stavka da bi ti mogao pomoći!
Mladić sjede u stolicu tik do čovjekove i otpoče svoju priču. Naime mladić je tragao za svojim ciljem, tražio razlog nezadovoljstva koje ga je tištilo i nije mu dalo mira. Gdje god bi nogom kročio, neke nevolje su ga pratile i nije mogao sreću pronaći. Slušao ga je čovjek sve od riječi, do riječi.
Mladić je završio priču i čekao da čuje rješenje. Onda mu starac reče: Slušaj dobro riječi koje ću ti izgovoriti, i nemoj da se buniš na zadatke koje ću ti dati a koje trebaš ispuniti.
Mladić pomisli u sebi, kako to neće biti ništa neobično i kako će on sve zadatke riješiti u kratkom vremenu.
Tvoji zadaci su sljedeći. Kad kreneš od mene idi laganim koracima, ne razmišljaj o ničemu drugom sem o tim koracima koje praviš dok hodaš. Kad budeš stigao u grad, otiđi u poštu i nasumično odaberi jednu razglednicu. Nemoj gledati šta na njoj piše niti koji je grad u pitanju. Okreni poleđinu razglednice i na njoj napiši poruku kao da si već u tom gradu, pa nekom šalješ tu razglednicu.
No važno je da ta poruka sadrži i dio tvojih želja. Nakon napisane poruke, okreni lice razglednice i vidi koje je mjesto u pitanju!? Zatim, spremi kofere, kupi kartu i otputuj u to mjesto.
U tom mjestu su svi odgovori na tvoja pitanja. To je sve što ti imam reći.
Mladić je bio zbunjen i pomalo razočaran, jer ništa mu nije bilo jasno. Onda je progovorio njegov ego i reče starcu: Došao sam da mi pomognete, a Vi mi zadate mnogo zadataka koji nemaju poentu!?
Nisam sinko ni rekao da imaju poentu, niti je mogu imati sve dok ih ne ispuniš!
Sad je vrijeme da ideš, meni je vrijeme doručka, taj obrok ne preskačem.
Čekajte, stanite, pa šta da radim, gdje da krenem- pitao je mladić?
Kreni od moje kuće pa nadalje idi kako ti rekoh. I da još jedna važna stvar, dobro razmisli kome ćeš napisati razglednicu i poslati? Čovjek ustade sa stolice i krenu u kuću. Mladić stoji i čeka, i ništa mu jasno nije!? Idi dijete i sretan ti put. Sad me ništa ne razumiješ, ali s vremenom hoćeš!
Doviđenja- prozbori mladić!
Krenuo je mladić koracima i samo o njima je mislio, sve do grada. Stigavši u grad, ugledao je poštu.
Ušao je unutra i pogledom potražio razglednice. Kad ih je ugledao, blagi osmjeh mu ozari lice.
Prišao im je i pružio ruke pritom  nasumično odabravši jednu. Uzeo je olovku u ruke i napisao poruku.
No pravo iznenađenje je nastupilo kad je ugledao državu u koju treba otputovati.
Nije mogao da vjeruje da su to država i grad, u koju je imao želju (odmalena) da otputuje.
Imao je taman novca, koliko mu je bilo potrebno za kartu. Kupio je kartu na stanici, sjeo u autobus i krenuo. Nije znao šta ga čeka tamo, no jedno je sigurno znao, starac je bio u pravu. I stigao je u tu državu i grad koji je bio na razglednici. Bez dinara u džepu i bez sreće koju je toliko već tražio. Putnik koji nazire cilj putovanja, ima odredište, samo još da nađe odgovor na pitanje o sreći. Kako je naći? Dok je tako razmišljao, ugleda čovjeka kako na stanici lijepi oglas. Prišao je pročitao taj isti oglas i nije mogao da vjeruje. Tražio se pomoćnik u kuhinji jednom od okolnih restorana. Mladić je volio da kuha, čitao je knjige sa receptima i poprilično bio spretan u kuhanju. Uzeo je adresu sa oglasa i uputio se put restorana. Hrabro je kročio unutar restorana i bio spreman na razgovor, samouvjeren kao onog trenutka kad je kročio ka gradu od kuće tog mudrog čovjeka. Glavni kuhar je uvidio potencijal u mladiću koji je stajao pored njega. Dobio je posao i radio sve što je trebalo, dok nije postao vrsni kuhar i otvorio svoj restoran. O  njegovom talentu pročulo se na sve strane, postao je priznat čovjek. Sam nije mogao da vjeruje u sve što mu se dogodilo. Osnovao je porodicu i konačno je našao sve odgovore koje je tražio. Bio je istinski srećan. Onda je uzeo razglednicu i sa osmjehom pročitao sve što je napisao. Zatim je zalijepio markicu i poslao je na već navedenu adresu. Znate šta je pisalo na razglednici? Pisalo je sljedeće: "Krećem sa mirnim mislima kao što bijaše koraci na putu do pošte. Doći ću u grad koji sanjam odmalena, pitaću se šta dalje? Sjetiću se riječi mudrog čovjeka i pomisliću na doručak i kako volim kuhati. A onda, onda se možda neko čudo desi, pa mi se ostvari san da postanem kuhar i imam porodicu? Koliko god blesavo zvučalo, ova razglednica stići će na Vašu adresu mudri čovječe. I nekako mi se čini da ste Vi već znali ono što nisam ja? A to je: Da je sreća u nama, samo je trebamo pozvati van i zajedno ići kroz svijet! Hvala Vam, iako dok pišem ovo, ništa od gore navedenog nisam ostvario, ali vjerujem po prvi put da hoću!
Razglednica je stigla na adresu, baš ujutro kad je sunce izašlo iza oblaka,  a starac je po običaju sjedio u svojoj stolici. Poštar je donio razglednicu i predao je starcu. Izvolite, još jedna u nizu koje Vam već godinama donosim. Hvala Vam- odgovori starac. Ustade iz stolice i krenu te reče: Vrijeme je doručka pa idem.- Doviđenja i sretan ti put- reče poštaru. Kad je ušao u kuću pročitao je razglednicu, osmjehnuo se te je odnio na jedan zid gdje je bilo još mnogo razglednica, samo sa različitim odredištima.
Do sljedeće priče: Odaberite i Vi razglednicu.
Veliki pozdrav!
Slika je preuzeta sa interneta!


Primjedbe

  1. Odgovori
    1. Poštovanje! Hvala Vam na komentaru!
      Srdačan pozdrav!

      Izbriši
  2. Uh sva sam se najazila,
    prekrasna prica.
    Puno mislimo,a misli i um nam blokiraju sve lijepe stvari u životu.

    Nadam se da mi dopuštate da podijelim ovu lijepu priču.

    Puno pozdrava i veliki zagrljaj!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Poštovanje! Hvala Vam na lijepim riječima.
      Sreća je u nama i oko nas.
      Veliki pozdrav!

      Izbriši
  3. fENOMENALNA PRIČA. TREBA POSLUŠATI SAVET ....

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Poštovanje! Hvala Vam na komentaru, i što ste pročitali priču. Srdačan pozdrav!

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Čovjek sa neke druge planete

Pleme Votun

Skrivači tragači