Vukovi, lukovi i strijele

Tamo u planinama, gdje rijetko ko nogom kročiti može, on je stigao prije nekoliko mjeseci. Bio je iscrpljen od puta no više od ljudske ambicije. Naučio je na duhovnom nivou sve što mu je prenio riječima jedan čovjek. Čovjek koji ga je razumio. Koji je živio na vrhu planine mimo svijeta koji odavno postade kavez, a ljudi u njemu zarobljenici.
Kad je došlo vrijeme povratka učenik reče: Učitelju nisam spreman da se vratim! Nisi bio spreman, ni da dođeš! Pa ipak, si došao! Kad dođeš do Indijanaca, daće ti luk i strijele. Naučiće te da vidiš centar mete, bez da te nešto ometa sa strane. Isključi se iz svega i budi koncentrisan na metu. Ne budi sebi prepreka, onog trena kad vidiš da se gusjenica pretvori u leptira. Otpleši ples u igri vukova. Dok plešeš pored vukova osjetićeš strah. Ne, on nije oko tebe, strah je u tebi! Vukovi dolaze, vukovi odlaze, ti odveć naviknut na poraze, shvati sad, vrijeme je za pobjede.
Dok stojiš na rubu i bojiš se da skočiš, skoči sa strahom se suoči. Živjećeš  sa Indijancima i vukovi će ti postati drugovi. Kad dođe vrijeme da kreneš oni će ti reći. Ja sam te obučio na duhovnom nivou, oni će te pripremiti za opstanak. Sretaćeš na putu ljude koji su ti pomogli, vrati im dobrim.
No jednako tako sretaćeš i one koji ti nisu pomogli. Njima pomozi još više. Ne, da bi im dokazao
kako si ti čovjek, već da sami uvide da njihovi udarci nisu ostavili ožiljke na tvojoj duši. I da te nisu oblikovali, prema sebi. Tako će znati da nisi postao jedan od njih. Prirodi vrati isto onoliko, koliko ti je ona dala. Za svaki ubrani plod posij, jedno sjeme. Za svako posječeno drvo, posadi novo.
Ponesi uspomene, ostavi otiske i naslijeđe za nove generacije. Spavaj pod vedrim nebom, gledaj mjesec i zvijezde, one govore. Sunce će te pratiti i uvijek biti tvoj kompas dok je dan.
Kad budeš došao do prelaza, nema povratka, tek tada trebaš upotrijebiti um. Jer sve dosad ti je bio lakši dio povratka. Dvije strane spaja most. Trebaš ga preći. Dok budeš prelazio, sve što si naučio ponovi. Kad pređeš na drugu stranu okreni se i pozdravi prirodu, i ljude koje si sreo dok si bio učenik. Zatim se ne okreći više za sobom i idi ka povratku. Kad stigneš u tvoju zemlju, znaj da se mnogo tog promijenilo, otkad si otišao. Čak i ono što si mislio da je isto, više nije.
Iako vrijeme u tvojoj zemlji teče brže no kod nas, izbivao si tek par mjeseci.
Budi spreman da neki ljudi nisu više na tvojoj strani. Jer kao što si naučio ljudi su poput vjetra.
Mijenjaju strane i pravac. Ne možeš vjerovati nikom, osim sebi. Čak i od tebe samog ti prijeti opasnost. Ako dozvoliš, da te uvjere u suprotno od onog kako jeste. Kad dođeš do table ureži u drvo  šta i ko ćeš biti? Na staro povratka nema, no da li ćeš biti odmetnik, osvetnik ili neobičan čovjek zavisi od tebe?! Ta odluka biće tvoj dalji put.
Mladiću vrijeme je da kreneš. Još štošta ćeš sresti na putu, no više od onog što ti rekoh ne smijem reći. Snađi se, to ti je poruka za prepreke koje te još očekuju.
Učitelju, hvala vam na svemu! Vrijeme je, da se vratim tamo, odakle sam pobjegao.
Mladić je uzeo stvari i krenuo na put povratka. Učitelj je znao koliko ga težak put očekuje, no vjerovao je u njega.
Mladić je krenuo sa planine da bi stigao do nastambe, gdje su bili Indijanci iz plemena Navaho.
Znali su da dolazi i dočekali su ga kao gosta. Poglavica mu je poklonio luk i strijele.
Te ga je odveo do mjesta gdje su ostali članovi plemena slikali, slike od pijeska.
Zašto trebam naučiti slikati, slike?- reče mladić.
Svako zašto, ima svoje zato!-odgovori poglavica.
Dok budeš slikao, slušaj pjesmu i budi mirnih misli. Neka tvoje ruke vodi ritam pjesme.
To će ti donijeti mir, tako ćeš lakše pogoditi lukom i strijelom sredinu mete.
Naučićemo te da čitaš tuđe misli. Kad čovjeka pogledaš u oči, i čuješ šta govori znaćeš i šta misli.
Zato ćeš plesati u igri vukova. Kad pobijediš taj strah bićeš spreman za povratak.
Rano liježi, još ranije ustaj. Ovdje ćeš provesti nekoliko dana, a imaš mnogo tog još za naučiti.
Učitelj te pripremio na duhovnom nivou, mi ćemo te pripremiti za opstanak.
U noći plesa sa vukovima, um je trebao biti miran, unutrašnji strah je svladao meditacijom.
Izvana je bio siguran, hladan poput zime. Vukovi su kružili oko njega, ostajao je miran.
Jer znao je da vukovi strah prepoznaju, a proći taj zadatk bilo je od velike važnosti.
Ples je trajao sve dok mjesec nije zamjenilo sunce. Mladić je pobjedio u igri vukova, to je bio znak da je postao član Navaho plemena.
Slike od pijeska su postajale sve preciznije, samim tim i centar mete je pogađao sve češće.
Mladić je poslušao poglavicu i ispunio sve zadatke.
Kad je osvanuo prvi dan jeseni poglavica reče: Vrijeme je da kreneš!
Zima će kroz par mjeseci, trebaš stići do svoje zemlje!
Zapamti ovo: Kad se vratiš nemoj postati osvetnik, to oni očekuju i spremni su na tvoj povratak.
To ti je i učitelj rekao. Čuvaj svoj grad, ali ni jednog trenutka ne dozvoli da njihove ambicije utiču na tvoje emocije. Sve što si ovdje naučio biće ti od pomoći. Odavde, pa nadalje putuješ sam.
Sretno! Navaho pleme ti ostaje prijatelj, koji će te čuvati, mada se više nećemo sresti u ovom obliku.
Kad zatrebaš našu pomoć pozovi nas ovim rogom i mi ćemo doći u liku životinje.
Hvala vam poglavico na svemu!
Sretan put!- reče poglavica.
Mladić je krenuo ka šumama, jer trebalo je preći još mnogo kilometara i stići kući prije zime.
Na putu ga čekaše mnoge prepreke i snalazio se primjenjujući sve što je naučio. Jedan vuk ga je vjerno pratio, jer Indijanci su znali da onaj ko izdrži u igri vukova, zaslužuje poštovanje. Te mu se tada dodijeli vuk koji ga prati do raskrsnica dvije zemlje. Mladić je nazvan Onaj koji pleše sa vukovima.
Ispunjavao je sve ono što mu je učitelj zadao. Za svaki plod, posijao je sjeme, za svako posječeno drvo, posadio je novo. Pomogao je svima, bez osjećaja nadmoći.
Zima je polako dolazila i mladiću bijaše sve teže raspoznati put. Jer snjegovi počeše ranije padati, no što bi običaj. Vuk mu je pomagao koliko god je mogao. Onda mladić puhnu u rog i ubrzo doleti sova.
Tada Onaj koji pleše sa vukovima krenu za sovom. Jutro se bližilo i sova napusti mladića i vuka. Pred mladićem se ukaza raskrsnica dva svijeta. Vuk odstupi korak unazad. Onaj koji pleše sa vukovima mu se zahvali: Dalje prijatelju idem sam! Sretan ti put! Pozdravi svoj čopor, naučih mnogo od vas.
Pred njim se nađe tabla gdje je trebao upisati odluku. Šta i ko će biti? Urezao je u drvetu sljedeće riječi: Bio sam običan  čovjek,  neobičan postadoh i to ću ostati! Uzeo je stvari i kročio na svoju zemlju. Osjetio je olakšanje, kao da je sav teret pao sa ramena. No isto tako znao je da je on taj koji treba čuvati svoju zemlju.
To je odveć posebna priča, o čovjeku koji je plesao u igri vukova i odnio pobjedu.
Poruka posta: Ako ste na raskrsnici, odaberite smjer kojim ćete ići.
Ponekad je to dalek put, put koji Vi možete preći!
Do sljedeće priče: Veliki pozdrav čitaoci!






Primjedbe

  1. Ova priča je sjajna...ulazi u košaru tri meni omiljene...Podjelih je ponovo u svojoj zbirci, nadam se da ti ne smeta...
    Najdraža mi je rečenica :"Učitelj te pripremio na duhovnom nivou, mi ćemo te pripremiti za opstanak."

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Poštovanje! Hvala Vam na komentaru.
      Ne smeta mi što ste podijelili priču, drago mi je!
      Prvo treba ppripremiti dušu, a onda i tijelo da bi čovjek opstao! Veliki pozdrav!

      Izbriši
  2. Priča satkana od životnih mudrosti, prepun pravaca i smerova. Učitelj je sam život, a svi ostali su mladići... "Pomagao je svima bez osećaja nadmoći."- jedna od mnogih rečenica koja mi je privukla pažnju. Ovu priču vredi više puta pročitati. Pozdrav!

    OdgovoriIzbriši
  3. Gosp. Petrušiću, Hvala Vam na divnom komentaru.
    Čitajući priču iznova tek sad vidjeh Vaš komentar.
    Kažu ništa nije slučajno. Upravo je Vaš komentar odgovor koji sam tražila
    na jedno pitanje! Ova priča je zapravo potencijalna knjiga i pisana je u djelovima.
    Sve najbolje. Veliki pozdrav!

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Kaži šta osjećaš

U skerletu od ljubavi

Zamisli