Kada ti cipele zapetljaju pertle

Harmonijski i melodijski intervali u tvojoj glavi. Sviraš neke tebi daleke monoakorde.
To je enharmonija isto zvuči, drugačije se zapisuje.
Vidiš svijet kroz prozore, godine prolaze. Iste slike neznatne razlike.
Stare navike tvoje odlike postale. Ćutiš u sebi da neko znao ne bi, kako je tebi!?
U nama ima nešto, što sakrijemo vješto. Pa onda ne može da se pronađe dio koji u slagalici nedostaje.
Kako se osjećaš da li znaš, da li možeš da mi opišeš? Ili su u tebi sve dvojbe postale?
Jesu li nestale stare navike, ako ih spakuješ u kutije kao stvari koje se zaborave!?
Nisu, uz tebe su vjeruj mi! Sve ti je postala afirmacija negacija.
Izvan zidova i van prozora postoji mnogo toga.
Samo treba da poželiš i prostranstvima zidove zamijeniš.
Zvuči lako? Ti znaš da nije tako.
Onda, idemo ovako.
Kiša pada na prozoru njene kapljice. Obuci kabanicu izađi na ulicu, plešući idi na stanicu.
Kupi kartu u jednom pravcu ili povratnu!? Ti odlučuješ, gdje putuješ!?
Pusti misli da plove. Kako se to zove? Zemlja, zrak i voda. To se zove sloboda!
Ljubav, vjera i nada! Vjeruješ li u to sada, kao nekada?
Kiša postaje tiša, evo prestaje. Sunce proviruje lice ti miluje.
Reci nekom " Volim te", uljepšaj dobrim djelom dan, ostvari svoj san.
Šešir stavi i zaboravi bar na trenutak sve.
Vodi te ritam muzike i koraka dok plešeš negdje tamo ispod oblaka.
Vidiš li radost, djecu, mladost i zlatne godine?
Pruži ruku ljudima, podijeli osmjehe u prolazu drugima.
Sletjeće ti bubamara na dlan. Pomisli: Kakav lijep dan?
Vidi ljepotu koja te okružuje dok plešeš još ljudi se pridružuje.
Plešete valcer, tango, paso doble, rumbu i step. Vidiš li kako život može biti lijep?
Iako mnogi ne razumiju, ti živiš onako kako znaš. Svoje razloge imaš.
Hodiš tvojim koracima tamo negdje pod oblacima.
Vidjećeš sve ljepote prirode, na dlanu kap vode. Ima li nešto ljepše od ljubavi i slobode?
Zelena polja, vjeruj u jutra bolja. Vjeruj u dobrotu i ljepotu, postoji u drugima.
Osluškuj drveće i listove. Trebaš štafelaj, platno, boje i kistove, da bi slike nastale.
Da bi ruke nacrtale što su oči vidjele i zapamtile.
Kad čovjek slike uokviri to ostaje sjećanje, koje te odvede u sve predjele.
Kad osjetiš da nisi najbolje, uvijek možeš pomoću slike da putuješ, sve je moguće ako vjeruješ!?
Osjeti sve melodije ovog svijeta budi čovjek prema ljudima, a uvijek negdje u sebi ostani poput djeteta. Plačeš i smiješ se sve u isto vrijeme. Uvijek imaš neke nove teoreme.
Sve ti se zaplete i ispreplete. Zbune te neka osjećanja, pa poželiš odustati, onda vjeruj mi trebaš krenuti. Kreni i pokreni ovaj put učini to na tvoje načine.
Život je lijep ako mu dodaš začine, dobije arome. Poželi da jednom bude po tvome.
Kad ti cipele zapetljaju pertle znaćeš da još uvijek si ono isto dijete.
Reci mi tada: Vidiš li kako svijet izgleda sada?
Sad, kad vidiš svijet očima izvan zidova i van prozora?
Iako ideš kroz mladost, poput djeteta živiš ponovo radost.
Ponekad zastaneš pa poželiš da odustaneš, onda tek treba da kreneš.
Ptice i leptiri nestaju stari nemiri. Kad si u prirodi njena ljepota te vodi.
U putu sretneš divne ljude, ima trenutaka kad suprotno od toga bude.
Zapamti s razlogom si ih sreo čovječe, jer ljudi jedni, od drugih uče.
Ima sjete, ima tuge, ovdje ispod duge.
Ispod neba pod kojim hodimo, svojim koracima se vodimo.
Pada kiša i sunce u isto vrijeme grije, pojavi se duga i nestane tuga.
Osmijeh se vrati, korake tvoje prati.
Nemoj odustati, svi kažu. A nisu tu i ne znaju koliki put si prešao da bi ovdje došao?
Šta si sve na putu pronašao, a oblikovalo te kao čovjeka?
Sve se ponekad u duši skupi, sreća ne može da se kupi. Pusti teret da izađe kroz suze niz lice.
Ti imaš oči sanjalice. A sanjalice sve sreća pronađe.
No, ponekad ne može sve sama pa dio puta do nje prepusti nama.
Dok putuješ vjeruješ da se sve mijenja nestaje mnogo teorema.
Sad vidiš jasnije, pričaš glasnije i sve pjesma ti postaje.
Od kabanice do šešira duša svira, pjesma i melodija se od zidova u prostranstva pretvorila.
Duša tvoja simfoniju stvorila. I vidiš sad drugačiji ti je tvoj grad?!
Sve je dobilo ljepše boje i smiju se konačno oči tvoje.
Sreća je pronašla put do tebe, ali ne zaboravi da si prvo ka njoj ti pokrenuo sebe.
Dragi čitaoci danas je treći rođendan Bloga: Škrinja, švelja i špajz!
 Na današnji dan je objavljen prvi post.
Voz putuje, putnik priče zapisuje. U vagonima  ih mnogo ima. Koferi i listovi. 
Svaka priča vodi do novog odredišta. Hvala Vam od srca što pratite i čitate blog.
Na divnim riječima i konstruktivnim kritikama. 
Zadovoljstvo je pisati neobično-obične priče za Vas. 
Voz nastavlja svoje putovanje u nekom novijem ruhu i sa novim pričama.
Veliki pozdrav svima!
Kako to obično biva pripremih jedan kolač. Šaljem Vam putem misli po jedno parče.
Recept slijedi. Pored slike kolača tu je i jedan kreativni rad iz moje radionice.
On predstavlja sam blog: Škrinja, švelja i špajz!
KOLAČ SA KOKOSOM:
Potrebni sastojci:
- 1 čaša  od 2 dcl jogurta
- 1 čaša od 2 dcl mlijeka
-1 čaša kokosa
- 1/2 čaše ulja
- 2 čaše brašna
- 2 čaše šećera( inače smanjim količinu stavim jednu čašu) Vi po želji
- 1 prašak za pecivo
Glazura:
- 100 gr čokolade
- 3 kašike ulja
PRIPREMA:
- Potrebna vam je jedna posuda i mutilica ili pjenjača. Pomiješamo sve sastojke za kolač i dobro ih sjedinimo. Stavimo peći na 180 C 15- 20 min. Kad je kolač pečen izvadimo ga i ostavimo da se ohladi. Otopimo čokoladu sa uljem i prelijemo gotov kolač. Moji ukućani vole kokos. U ovom kolaču sve je kokos i naravno čokolada. Mogu Vam reći da bismo voljeli da je biskvit za nijansu sočniji.
To je bila konstruktivna kritika od strane degustatora. No, uz to obavezno ide sok. Onda su to posebni okusi. Ukoliko Vam je ovaj recept poznat slobodno napišite komentar da li pravite drugačije?
Iako( šapnuću Vam) brzo su nestale sve štanglice. Tako je kad svi dragi ljudi vole kokos. Prijatno!


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Čovjek sa neke druge planete

Kad se ljubav igra žmirke

Zvijezdana djevojka