Pokretne slike u kinu od života
U bezgraničnom prostoru, nalazimo se.
Sa neke tačke gledišta u kinu života svi imamo svoja sjedišta.
Poslije reklamnih đžinglova slijedi projekcija filmova.
Podjela uloga, čitaš ali nema prijevoda, na platnu slušaš riječi koje glumac izgovara.
Tražiš sebe i biraš ulogu, svi izgubljeni su, u prijevodu.
A mi? Mi tražimo se u vremenu.
Kazaljke na satu, dobiju novu dimenziju.
Slažemo domine, sve će da se poruše, kad mehanizam jedne, pokrene sve ostale.
Kad se ljudi pretvore, u sve ono što zapravo nisu. Samo da bliži cilju su.
Staviće maske na lica svoja, u igri zauzeti polja.
A mi? Mi vjerovaćemo u jutra bolja.
Tražimo sva naša čula da osjete i čuvaju nas od oluja.
Nitko nikog ne sluša, nitko nikog ne čuje. Tako izgleda ova planeta i svijet, čitav jedan splet.
Zaplet, kulminacija, rasplet u krugu krugova opet i iznova.
Režiseri, scenaristi, kostimografi, scenografi, a svi su zapravo statisti.
Mehanizovani roboti navika. Ponos i predrasude, tako uvijek nekako bude.
Ljudi ne razumiju ljude. Svako ima svoja ogledala, u kojima se drugi neko ogleda.
Mimo reda i rasporeda samo u prazan prostor danas čovjek gleda.
Domine jedna po jedna, tačni razmaci, dok se ne slože sve, ostale ne smiju da se poruše.
Kad vjetar puše i ravnoteža bježi, ti teži levitaciji, ostani u gravitaciji.
U igri toj budi i ostani svoj. Domino pločice imaju različita lica, ista naličja.
Vertikale i tačke, svi nosimo svoje značke. Domino efekt, lančana reakcija.
Jedan pokret i onda se dešava preokret. Iluzija, redoslijed reakcije u trenutku akcije.
Slike se slažu, razmaci se važu. Kad se sruše domine posebna slika nastane.
Svaka od slika priču ima.O svijetu, ljudima, kontinentima, muzici i čudima.
Iluzija koja se stvara kad se sve poruše.
Kao kad otvoriš stranice od knjige pa otputuješ u neki drugi svijet.
Kad ih zatvoriš opet se vratiš u svoj dom. Reci mi šta vidiš na platnu tom?
Scene lete poput papira na vjetru, ispisana slova opet i iznova redovi dobro znani.
Ti sad i uvijek bio si sa strane. Baš poput mene.
Razumijem, kako se osjećaš, no nisam u tvojim očima otkrila ni trunku sivila.
Na licu tvome i mome lome se boje. Spektar želja za malo tišine i veselja, u duši oluje .
Zalutali smo i ti i ja. Iz koga smo vremena i otkuda u ovom djelu svemira da se naša duša ogleda?
Iz tvoga pogleda čitam neki strah, i korak je težak nije više lak.
Na vani već odavno nije dan, pao je mrak.
Kakav si to đak koji uči u hodu, da ostane na površini i ne dotakne vodu?
Znam i tebe pitali su to pitanje. Sakrij se daleko je novo svitanje.
Oko tebe ljudi svako na svoj način sudi.
Osjećaš na trenutak da ne postoji niti jedan kutak siguran za tebe. U koji možeš da se sakriješ dok ne pronađeš novi izlaz, neki prolaz da pobjegneš. Ti nisi naučio da ostaneš.
To je lekcija koju sam duže učiti trebala, nakon godina bježanja naučila sam da opstanem.
Nema pravila u ovom domino svijetu.
Svi poput pauka mreže pletu. Sjedimo stolica do stolice, preko puta nas su police.
Na svakoj od njih ima knjiga na početnoj strani upisan je poneki citat ili stih.
Svako od nas u ovom kinu ima knjigu svoju i ulogu na platnu. Otkucavaju kazaljke na satu. Teče vrijeme u svitanje treba se krene. Domine su složene mi pokrećemo jednu sliku. Ima neka zamka pronađi je na našem vidiku. Zajedničkim snagama pokrećemo dominu prvu, i ostale same kreću.
Filmovi u raspletu samo mi izgubljeni smo u zapletu. Odjavna špica krenula je već sve uloge ispisane, naše tajne u duši zapisane. Pseudonimi pod kojim smo upisani ostaju imena koja su zapamtili. A mi? Mi kao da tu bili nismo!? Sa svitanjem u nova skitanja već odavno smo otišli. Domine naše i sliku koju su složili u boji. Otisci stopala tvoji i moji. Iz nekog dalekog prostora slika nam dobro izgleda. I dobra su uloge što su nam dodijelili, jer sami smo svoj scenario pisali.
Dosljedni sebi smo ostali, i slobodni smo konačno postali.
U ovoj igri odabrali smo polja za jutra bolja.
Rekli su nam da je sve to kinema grafein ( kretati i pisati).
Mi nismo pokretne slike, mi smo ljudi.
Domine slažemo, domine rušimo, padneš, ustaneš i vjeruješ!
Da svoj dom uvijek možeš da pronađeš!
Lukovi i strijele mogu ići prema tebi budi i ostani dosljedan sebi!
Do sljedeće priče: Veliki pozdrav čitaoci!
Autor teksta: Blog: Škrinja, švelja i špajz!
Slika je preuzeta sa interneta!
Sa neke tačke gledišta u kinu života svi imamo svoja sjedišta.
Poslije reklamnih đžinglova slijedi projekcija filmova.
Podjela uloga, čitaš ali nema prijevoda, na platnu slušaš riječi koje glumac izgovara.
Tražiš sebe i biraš ulogu, svi izgubljeni su, u prijevodu.
A mi? Mi tražimo se u vremenu.
Kazaljke na satu, dobiju novu dimenziju.
Slažemo domine, sve će da se poruše, kad mehanizam jedne, pokrene sve ostale.
Kad se ljudi pretvore, u sve ono što zapravo nisu. Samo da bliži cilju su.
Staviće maske na lica svoja, u igri zauzeti polja.
A mi? Mi vjerovaćemo u jutra bolja.
Tražimo sva naša čula da osjete i čuvaju nas od oluja.
Nitko nikog ne sluša, nitko nikog ne čuje. Tako izgleda ova planeta i svijet, čitav jedan splet.
Zaplet, kulminacija, rasplet u krugu krugova opet i iznova.
Režiseri, scenaristi, kostimografi, scenografi, a svi su zapravo statisti.
Mehanizovani roboti navika. Ponos i predrasude, tako uvijek nekako bude.
Ljudi ne razumiju ljude. Svako ima svoja ogledala, u kojima se drugi neko ogleda.
Mimo reda i rasporeda samo u prazan prostor danas čovjek gleda.
Domine jedna po jedna, tačni razmaci, dok se ne slože sve, ostale ne smiju da se poruše.
Kad vjetar puše i ravnoteža bježi, ti teži levitaciji, ostani u gravitaciji.
U igri toj budi i ostani svoj. Domino pločice imaju različita lica, ista naličja.
Vertikale i tačke, svi nosimo svoje značke. Domino efekt, lančana reakcija.
Jedan pokret i onda se dešava preokret. Iluzija, redoslijed reakcije u trenutku akcije.
Slike se slažu, razmaci se važu. Kad se sruše domine posebna slika nastane.
Svaka od slika priču ima.O svijetu, ljudima, kontinentima, muzici i čudima.
Iluzija koja se stvara kad se sve poruše.
Kao kad otvoriš stranice od knjige pa otputuješ u neki drugi svijet.
Kad ih zatvoriš opet se vratiš u svoj dom. Reci mi šta vidiš na platnu tom?
Scene lete poput papira na vjetru, ispisana slova opet i iznova redovi dobro znani.
Ti sad i uvijek bio si sa strane. Baš poput mene.
Razumijem, kako se osjećaš, no nisam u tvojim očima otkrila ni trunku sivila.
Na licu tvome i mome lome se boje. Spektar želja za malo tišine i veselja, u duši oluje .
Zalutali smo i ti i ja. Iz koga smo vremena i otkuda u ovom djelu svemira da se naša duša ogleda?
Iz tvoga pogleda čitam neki strah, i korak je težak nije više lak.
Na vani već odavno nije dan, pao je mrak.
Kakav si to đak koji uči u hodu, da ostane na površini i ne dotakne vodu?
Znam i tebe pitali su to pitanje. Sakrij se daleko je novo svitanje.
Oko tebe ljudi svako na svoj način sudi.
Osjećaš na trenutak da ne postoji niti jedan kutak siguran za tebe. U koji možeš da se sakriješ dok ne pronađeš novi izlaz, neki prolaz da pobjegneš. Ti nisi naučio da ostaneš.
To je lekcija koju sam duže učiti trebala, nakon godina bježanja naučila sam da opstanem.
Nema pravila u ovom domino svijetu.
Svi poput pauka mreže pletu. Sjedimo stolica do stolice, preko puta nas su police.
Na svakoj od njih ima knjiga na početnoj strani upisan je poneki citat ili stih.
Svako od nas u ovom kinu ima knjigu svoju i ulogu na platnu. Otkucavaju kazaljke na satu. Teče vrijeme u svitanje treba se krene. Domine su složene mi pokrećemo jednu sliku. Ima neka zamka pronađi je na našem vidiku. Zajedničkim snagama pokrećemo dominu prvu, i ostale same kreću.
Filmovi u raspletu samo mi izgubljeni smo u zapletu. Odjavna špica krenula je već sve uloge ispisane, naše tajne u duši zapisane. Pseudonimi pod kojim smo upisani ostaju imena koja su zapamtili. A mi? Mi kao da tu bili nismo!? Sa svitanjem u nova skitanja već odavno smo otišli. Domine naše i sliku koju su složili u boji. Otisci stopala tvoji i moji. Iz nekog dalekog prostora slika nam dobro izgleda. I dobra su uloge što su nam dodijelili, jer sami smo svoj scenario pisali.
Dosljedni sebi smo ostali, i slobodni smo konačno postali.
U ovoj igri odabrali smo polja za jutra bolja.
Rekli su nam da je sve to kinema grafein ( kretati i pisati).
Mi nismo pokretne slike, mi smo ljudi.
Domine slažemo, domine rušimo, padneš, ustaneš i vjeruješ!
Da svoj dom uvijek možeš da pronađeš!
Lukovi i strijele mogu ići prema tebi budi i ostani dosljedan sebi!
Do sljedeće priče: Veliki pozdrav čitaoci!
Autor teksta: Blog: Škrinja, švelja i špajz!
Slika je preuzeta sa interneta!
Primjedbe
Objavi komentar