Škrinja, švelja i špajz

Jutro se prišunjalo iza besane noći.  Pratila sam cjelu noć ima li temperaturu. Rana je bolje.  Antibiotik je počeo djelovati.  Znam da će se početi zarastati nakon 2-3 dana. Vjerujem da smo uspjeli izbjeći veću infekciju. Budi se. Jutro. Jutro i tebi. Jesi bolje? Ako ne računamo da sam na rubu snage i da mi treba bar još dva dana sna, onda sam bolje. U opasnosti si zbog mene. Čim malo dođem sebi, otići ću odavde. Ne razmišljaj sad o tom. Imamo većih problema. Mislim da ja i jesam jedan od većih problema. Vjeruj mi, nisi. Ovdje je opasno biti bilo kad i bilo ko od nas je potencijalna meta. Ti možeš napustiti ovo mjesto kad želiš, zar ne? Nije tako jednostavno kako misliš. Zar nisu stekli povjerenje u tebe na osnovu toga koliko si otkrila važnih podataka o supstanci. Ne vjeruju oni nikome. Ja sam samo potrebna da završim ciklus koji im je priroritet. Nakon toga vjerovatno ću biti zarobljena ili ako se smiluju zaštićeni svjedok. Previše sam toga vidjela i znam da me ne bi p...

Izlazim vani iz restorana, tražim ima li njega u polumraku.  Svjetlo sa konrtolnog tornja budnim okom prati ima li stranaca koji su se ušunjali u strogo čuvanu fabriku. Laboratorija ima duplo veći broj stražara. Osjetim kako mi je neko iza leđa. Okrećem se i iz tog polumraka izlazi silueta.  To je on.  U rukama drži pismo koje sam mu ostavila prije toliko vremena. U očima vidim umor i iscrpljenost. Odjednom on sjeda i naslanja leđa o zid.  I dalje drži pismo u rukama, kao najveće blago u ovom vremenu pustinje. Jesi li povrjeđen? Okreće leđa i vidim da je majica crvene boje u predjelu ramena. Je li te neko ranio? Nije. Pokušao sam preskočiti ogradu i naletio sam na žicu a onda me je i laser dodatno opekao. I boli, boli toliko da imam osjećaj da se ova rana širi. Ne brini doći ćemo brzo do labaratorije. Tamo ću ti očistiti ranu i dati antibiotik. Žica bi mogla izazvati trovanje. Pogledaću imamo li vakcinu protiv tetanusa. Polako se pridiže. Izgubio je prilično krvi i n...

Probudi se.  Čujem u daljini glas, koji je blizu.  Samo što osjećam da se vraćam iz potonulih dubina snova. Osjetim miris hemije... laboratorija. Sinoć sam ostala kasno, pokušavam povezati supstancu u meni i onu koju sam pronašla. Sreća, to je pomoćna radnica.  Da je bilo ko drugi stigao prije nje, bila bih već u kancelariji i objašnjavala bi svoj ostanak u laboratoriji iza ponoći. Stigla sam na sjever prije nekoliko mjeseci. Uspjela sam se snaći.  Prihvatili su moju diplomu, iako sam tek bila završila stažiranje. Ali u ovom vremenu niko nije pitao koliko godina iskustva u toj oblasti imaš. Bilo je važno da se pronađu osobe koje u sebi imaju supstancu. Nisu znali da im je pred očima jedna od njih. Ne razgovaram mnogo sa ljudima. I kad razgovaram, to je vezano za posao. Kad bi svi znali ko sam zapravo ja... ne bih sad bila ovdje.  Nada da je pismo pronađeno i da ga je pronašao baš on... još postoji. Pripremam polako posebnu prostoriju gdje su svi podaci i tragovi...