Pustinja noći

Izlazim vani iz restorana, tražim ima li njega u polumraku. 

Svjetlo sa konrtolnog tornja budnim okom prati ima li stranaca koji su se ušunjali u strogo čuvanu fabriku. Laboratorija ima duplo veći broj stražara.

Osjetim kako mi je neko iza leđa. Okrećem se i iz tog polumraka izlazi silueta. 

To je on. 

U rukama drži pismo koje sam mu ostavila prije toliko vremena.

U očima vidim umor i iscrpljenost. Odjednom on sjeda i naslanja leđa o zid. 

I dalje drži pismo u rukama, kao najveće blago u ovom vremenu pustinje.

Jesi li povrjeđen?

Okreće leđa i vidim da je majica crvene boje u predjelu ramena.

Je li te neko ranio?

Nije. Pokušao sam preskočiti ogradu i naletio sam na žicu a onda me je i laser dodatno opekao.

I boli, boli toliko da imam osjećaj da se ova rana širi.

Ne brini doći ćemo brzo do labaratorije.

Tamo ću ti očistiti ranu i dati antibiotik.

Žica bi mogla izazvati trovanje. Pogledaću imamo li vakcinu protiv tetanusa.

Polako se pridiže. Izgubio je prilično krvi i na prvi pogled rana ne izgleda najbolje.

Nasloni se na mene i pokušajmo da ne privlačimo pažnju.

Ovdje sve prate.

Imam osjećaj da sumnjaju i na mene duže vrijeme.

Zapravo, mislim da mi ne vjeruju od prvog dana.

Ključevi su mi u džepu. Vadim ih i otključavam vrata labaratorije.

Ne smijem paliti svjetlo niti baterijsku lampu.

Osvjetliću ranu sa telefono i trebam tvoju pomoć.

Kad ti kažem, dodaćeš mi fiziološku otopinu da ti očistim ranu.

Imaš i povidona da te zaštitim od dalje infekcije.

Imaš sreće ostala je jedna vakcina protiv tetanusa.

Kasnije ću razmišljati o tome kako da opravdam njen nestanak.

Važno je da što prije saniramo tvoju povrjedu.

Reci mi kad se to dogodilo?

Ima tri dana, kada sam prelazio prvu ogradu u zoni.

Kako si uspio doći do ovog djela?

Zahvaljući tebi?

Meni?

Da.

Nisam odustao zbog ovog pisma.

Vjerovala si u mene i nisam te mogao iznevjeriti.

Čistim mu ranu i vidim grč na licu. Znam da ga boli.

Ušivam hirurškom iglom i koncem ranu. Na djelovima se koža odvaja, kao da puca ispod šavova.

Potrebno mu je mirovanje i ne smije biti izložen velikoj temperaturi.

Jer vidim da mu je tjelo znatno toplije od mog.

Dobio je i temperaturu.

Potrebno ti je jedno tuširanje. Odvešću te do moje sobe.

Tako će ti temperatura spasti.

Samo pazi da voda ne prođe kroz zavoj.

Hoćeš li moći sam?

Mislim da hoću.

Sad treba da ustaneš. Samo polako. Izgubio i dosta krvi i može ti se pojaviti vrtoglavica.

Već je osjećam.

Ovdje te ne smijem ostaviti. Oni uhapse bilo koga ko prijeđe vrijeme boravka u ovim prostorijama.

Prbeaci zdravu rku preko mojih ramena i idemo polako.

Slušaju li te noge?

Slušaju.

Pismo je svo vrijeme u njegovoj ruci.

Stižemo do moje sobe. Sad smo bar sigurniji nego na mjestu gdje se događa toliko toga. 

O tom ću ti pričati kasnije kad dođeš sebi i kad spustimo tu temperaturu. 

Treba ti sna.

Uspio se istuširati i jedva je došao do kreveta.

Lezi u moj krevet. Ja ću noć svakako provesti budna.

Biću odmah do tebe u fotelji odakle imam pogled na prozor. Ako bi se pojavio neko bez najave.

Zaspao je kroz pola sata. Nemirno spava, rana boli, antibiotiku treba vremena da djeluje.

Dala sam mu i tetanus. Iako mi se čini da je infekcija veća nego što sam mislila.

Noć prolazi, ostajem budna. Borim se sa snom. A znam da ne smijem spavati.

Kkao da mu kažem ko sam zaista i šta se nalazi u meni.

Hoće li me po ko zna koji put razumjeti ovaj dobri čovjek.

Da li će stati rame uz rame sa djevojkom koja može uništiti svijet i napraviti još veću pustinju nego što je sada.

Pustiću noć da prođe. Dan će mi svojom svjetlosti reći odgovore.

Nastaviće se...

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay