Pisao je filmove

Sjedi čovjek za stolom i lista novine. 

Povremeno podigne pogled prema prozoru. 

Kao da nekog čeka. 

Mada ne čeka. To on zamišlja scenu iz filma. 

Nekad je imao želju da bude glumac.

Pisao je scenario i smišljao scenografije.

Postavljao ih na scenu svog stana.

Sad sjedi i gleda kako sati mjenjaju dan i kako dolazi veče.

Prepozna ljude koji prolaze.

Sa nekim od njih zna popričati. 

Razmjeni nekoliko riječi i nasmije se.

Čovjek koji voli da se smije, što ne biste rekli kad ga sretnete prvi put.

Jednom sam razgovarala sa njim. 

Sjećam se svake riječi koju je rekao.

Govori polako, odmjereno i oči mu se smiju.

Mada to želi sakriti. 

U njegovom umu se pišu filmovi.

Koliko god bio ovdje, on je u tim filmovima.

Zaš, mislim da je on neke od tih filmova zaista osjetio na svojoj koži.

Neće on to reći. Čak, mislim da je osjetio da čitam scenario njegovog bića.

Vidjela sam to jer se na trenutak uozbiljio.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay