Tog proljeća, ljubav nas je pronašla
Pričao sam priču o nama. Kako smo se u noći boje ćilibara sreli draga kraj šardvana. Usred Bosne kose zanosne, usne od behara, badem oči, duge trepavice i milo lice. Usred Aprila, preda mnom stoji vila. Dušu mi je umila nježnim rukama, bistrom vodom sa šardvana. Ostavila opojan miris na usnama, ljepa đul djevojka. Probudio sam se iz zimskog sna usred proljeća. Noći kratke, dani dugi, eh što je rahatluk, kad se ljubi. Te noći smo šetali i ašikovali. Gledala me očima, a oči njene su ogledalo u kojim sam se vidio. Pogledala je na sat i rekla vakat je da krenem. A ja slušam i čujem, a ne čujem, zagledan u oči njene. Noć razlivena kao ćilibar, ostani još nekoliko minuta, vratićemo sat i pomjeriti vrijeme. Đul djevojko zar sad da odeš, kad smo se tek sreli. Njena ruka u mojoj ruci utočište. Dušu mi je dirnula, srce joj se predaje. Vidim ja ona haje i isto osjeća. Ljubav nas je pronašla usred proljeća. Ostala bih dok zora rana ne zarudi, moje srce tvoje ljubi. Ali odavno je vakat bio kad sam ...