Tog proljeća, ljubav nas je pronašla

Pričao sam priču o nama.

Kako smo se u noći boje ćilibara sreli draga kraj šardvana.

Usred Bosne kose zanosne, usne od behara, badem oči, duge trepavice i milo lice.

Usred Aprila, preda mnom stoji vila.

Dušu mi je umila nježnim rukama, bistrom vodom sa šardvana.

Ostavila opojan miris na usnama, ljepa đul djevojka.

Probudio sam se iz zimskog sna usred proljeća.

Noći kratke, dani dugi, eh što je rahatluk, kad se ljubi.

Te noći smo šetali i ašikovali.

Gledala me očima, a oči njene su ogledalo u kojim sam se vidio.

Pogledala je na sat i rekla vakat je da krenem.

A ja slušam i čujem, a ne čujem, zagledan u oči njene.

Noć razlivena kao ćilibar, ostani još nekoliko minuta, vratićemo sat i pomjeriti vrijeme.

Đul djevojko zar sad da odeš, kad smo se tek sreli.

Njena ruka u mojoj ruci utočište.

Dušu mi je dirnula, srce joj se predaje.

Vidim ja ona haje i isto osjeća.

Ljubav nas je pronašla usred proljeća.

Ostala bih dok zora rana ne zarudi, moje srce tvoje ljubi.

Ali odavno je vakat bio kad sam trebala stići domu svome.

Voz me čeka da putujem, a vjerna sam srcu tvome.

Reci samo gdje da te tražim i prijeći ću sve  daljine ne ostavljaj me đul djevojko.

Napisala mi je na parčetu papira svoju adresu.

Mnoga pisma će poštari otada da nam oboma donesu.

U čelo sam je poljubio, zagrlio da ostane u meni taj dodir sneni.

Gledao sam kosu njenu i korake što ostaviše tragove usred Baščaršije.

Probdio sam budan noći mnoge na jastuku.

Čitao sam pisma njena uz svjetlost fenjera.

Duša ju je zavoljela.

Prođe godina i April dođe.

Zorom ranom ustao sam i kupio kartu za Banjaluku.

Spakovao sam rahatluk i divlje ruže što sam ih od milja ukrao.

A one kao usne njene, kao behar što u proljeće s' vjetrovima putuje.

Eh, što je ljepo kad se voli i kad se miluje.

Putovao sam vozom, prošao ravnice da sam joj blizu znalo je srce.

Usred Banjaluke ugledah njene oči, kose njene i ruke.

Zagrlismo se draga i dođe opet noć boje ćilibara.

Zastali smo kraj šardvana. 

I umi ona moje lice, ja umi lice njeno.

Otada godine prođoše, evo behar miriše.

Pored mene đul djevojka i ljubav behara ko u vremena prošla.

Tog proljeća u Aprilu ljubav nas je pronašla.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay