Čitaj, što ti srce piše
Prolazim kroz grad koji se budi u ranom jutru. Pospane ulice zovu na ples. I ja plešem. Kapi rose umivaju pospana lica što koračaju. Čuje se pjesma koju sam sinoć slušala na radiju. Dvoje mladih vozi bicikl. Na biciklu korpa. U korpi knjige. Sjedaju na klupu i smiju se. Pored njih prolaze djeca u igri. Jedan mladić sjedi na drugoj klupi i piše poeziju. Nasmijem se. Piše voljenoj. Vidi se osmijeh na njegovom licu. Svaki stih kao da leti i putuje do nje. Stavlja papir u kovertu. Ljepi markicu i stavlja u poštarsko sanduče. Poštar dolazi i uzima pisma. I on vozi bicikl. Mladić se nasmije, sretan, jer je srce napisalo poeziju za voljenu. Mladić i djevojka sjede i čitaju knjige. Pogledi im se sreću između naslovnica i stranica. Jutro otkriva buđenja iz snova. Sjedim i crtam ono što srce i duša vide. Koliko ljudi prolazi. Neka lica sretnem svako jutro. Nasmiju se, pozdrave. Neki imaju svoj svijet i planete. Lutaju u svojim vasionama. Mladić i djevojka...