Ti i ja pod sjenom mjeseca

Te noći su svirale gitare.
Ti i ja smo se gledali pod sjenom mjeseca.
Pahulja nam je sletjela na dlan.
Jedan Decemebar.
Ulični fijaker je išao ulicama.
Jedan mladić je rekao jednoj djevojci da je voli.
Jedan gospodin je čitao novine.
Djevojčica je crtala kredom po ulici.
Ti i ja smo jedno drugom ruke grijali.
Zagrljeni.
Jedan Decemebar čuvam kao topli šal, kao tvoj zagrljaj.
Sjećam se tvog pogleda dok trepavice uhvate poneku pahulju.
Gledam ulične svirače kako gitare u kofere pakuju.
Čuju se kovanice što im darovaše dobri ljudi koji umiju čuti muziku.
A ja, ja te tog jednog Decembra držim za ruku.
Hladno je, pod prste dopire hladnoća dok snjeg pada sve više.
Osjetimo kako zima miriše.
Miriše na tebe, cimet i topli kompot od jabuka. 
Miriše na tufahije sa marmeladom, keksom i orasima.
Jednog Decembra, kad sam ti rekla da te volim.
Kad sam bila sigurna u rukama tvojim.
Sjećam se osmijeha koji sam imala u očima.
I kako su me tvoje riječi čuvale noćima.
Kad zastudi usred zime samo bih šapnula pahuljama tvoje ime.
I prošle bi tvoje ruke kroz moj grad i došle bi u zagrljaj.
Autor teksta: Milena Vujinović
Slika preuzeta sa sajta: Pixabay




Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Djevojka iz vremena

I pogledi naši će se sresti

Noćas ću ti reći