Čarolija niti

Gledam kroz  prozor, pogled seže u daljinu, kao i misli.

Ugledah paukovu mrežu i malog pauka kako nitima spaja djelić po djelić svog malog umjetničkog dijela.
Interesantno je koliko su jednake sve strane i razmaci na mreži.

Koliko li mu je vremena potrebno,da isplete cijelu mrežu?

Tako jedno malo stvorenje a sa toliko preciznosti vrijedno radi.

Par kapi jutarnje rose je na mreži, čarolija.

Ostavljam pauka da radi svoj posao diveći se njegovom umijeću .

Uzimam torbu i izlazim vani.

Sa sobom nosim papir i olovku.
Idem do obližnjeg parka u jednu šetnju, dok još prve pahulje nisu počele.
Već se u zraku osjeti kako dolazi zima.

Iskoristiću to vrijeme da uradim još neku skicu.

Šetajući posmatram ljude i skupljam ideje.

Stižem u park i sjedam na klupu.

Uzimam papir i olovku i polako povlačim linije.

Sjetim se pauka, niti i mreže i prenosim na skicu sve te detalje.

Pored toga,primijetih i jedan cvijet koji je za ovo doba godine prilično neuobičajena pojava.

Dodam i njega na skicu.

Spajam i ja nitima dio po dio.

Razmišljam kako će ova skica jednom, od običnih linija postati haljina.

Pletem olovkom linije na bijelom papiru.
Od te skice uz pomoć materijala ,mašine i konca će nastati nitima spojeno djelo.

Pomislih vidi ti to, sve nekako dođe kao da je vezano nitima.

Pauk spaja nitima svoju mrežu, ja spajam dio po dio skica
a niti konca će materijal spojiti u haljinu.

Ljudi su vezani nekim čudnim nitima.
Kao da nas  nevidljive vode putevima i ponekad na isti put navedu.
Prolazimo, jedni pored drugih bez osmjeha i riječi.
Svi u svojim mislima kročimo, ka zadanim ciljevima predviđenim za taj dan.
Lijepo je vidjeti kad vam neko uputi osmjeh u prolazu.
Ili se dogodi neka komična situacija koja nas sve navede na smjeh.
To je taj trenutak koji se sekundama mjeri, a može vam uljepšati dan.
Nakon par sekundi svako produži svojim putem i vrijeme teče.
Jesmo li pokidali niti tog trenutka ili smo počeli baš
poput pauka plesti novi red?

Kao da se svi srećemo u prolazu, a ti susreti nisu slučajnosti.

Postoje li slučajnosti ili je sve dobro programirano i već unaprijed osmišljeno?

Ko zna,možda jest, možda i nije?

Ja sam sve ono što sam zapazila tog dana prenijela na papir.

Da nisam vidjela sve detalje bi li te skice uopšte bilo?

To kao da su dijelovi jednog mozaika koji sam trebala skupiti i spojiti ih ponovo u neki meni poznat mozaik.

Pakujem papire,olovku i vraćam se kući.

Vraćajući se zapažam neke detalje koji će mi dobro doći kad budem radila novu skicu.

Dolazim kući ,vani je već zahladilo a vatrica uvijek prija.

Pravim topli kakao koji će biti idealan dodatak uz domaće keksiće.

No o njima će biti riječi u nekoj od sljedećih priča.

Gledam kroz prozor dok se miris toplog kakaa i kolačića prenosi čitavom kućom.

Vidim da je pauk ispleo svoju mrežu i sad odmara.
Gledam skicu na stolu, koja je nastala iz niza slučajnosti ili to ipak slučajnosti nisu bile?
Tek jedno znam, na bijelom papiru, linije stoje, spojene nitima čine cjelinu.

Svi spajamo svoje niti koje postaju naša djela.

Do sljedeće avanture: Pozdrav svima!

Čarolija niti