Pismo i čestitka

Stigao je i decembar.Kalendarski se bližimo zimi.
Nekad su se u ovo vrijeme kupovale čestitke.

Tražili smo one sa najljepšim detaljima.Nekako je sa godinama taj običaj polako padao u zaborav.

Prestala su se pisati i pisma.Pisma imaju poseban značaj.
Na praznom papiru ispišete svoje misli želje pomoću olovke, popunjavate svaki red. Pakujete ga u kovertu, adresirate i ono putuje danima.

Očekujete odgovor i radujete se kad vam stigne pismo.

Danas tehnologija polako preuzima tu ulogu koju su nekad imala pisma i čestitke.

Sad su misli i želje sažete u par riječi.

Vrijeme se mijenja tako i običaji.Tehnologija napreduje svakodnevno.

No prije neki dan sam šetajući srela uličnoga prodavača.

Vani je već bilo dobro zahladilo,

on je stajao pred svojim štandom i zamislite prodavao je Božićne i Novogodišnje čestitke.

Zastala sam pored štanda i oduševljeno sam gledala sve te čestitke.

Rekoh mu:Dobar dan ! Dobar dan i Vama! Izvolite.

Bila sam u prolazu i primijetila sam Vaš štand.

Vjerujte bilo mi je jako neobično vidjeti da još i danas neko prodaje čestitke.

Danas je to rijetkost vidjeti u gradu.

Jeste,svake godine ja prodajem u različitim gradovima.Ove sam se godine odlučio za vaš grad.

Vjerujem da će prodaja ići dobro.Iako ljudi danas rijetko pišu što pisma, što čestitke.

Upravu ste! Zaboravili smo da je pisana riječ najtoplija.Pogotovo u ovo pred praznično vrijeme.

Ja i danas pišem pisma i čestitke.Radujem se kad dragim ljudima pošaljem putem pošte Božićne i Novogodišnje čestitke. Obraduje me kad negdje pred kraj decembra, čujem zvono i ugledam poštara pred vratima,koji u ruci drži kovertu, a u njoj je čestitka.

Sa posebnom radošću je otvorim, razmišljajući o tom koji su detalji na čestitki.

Kad je otvorim vidim rukom pisane lijepe želje, koje čitam zajedno sa porodicom.

Onda svaka od čestitki dobije svoje posebno mjesto i tako stoji sve dok praznici ne prođu.

Odlučila sam kupiti par čestitki, koje će biti adresirane i poslane prije praznika.

Taman će stići na vrijeme i obradovati drage ljude.

Pozdravila sam se sa prodavačem i poželjela mu mnogo sreće u prodaji.

Kad sam stigla kući, uzela sam svoj pribor za kreativni rad i odlučila napraviti ručno rađenu čestitku.

Uzela sam karton i našla detalje koji su vezani za praznike.

Izrezala sam makazama karton u željenoj veličini.

Našla sam sliku sa Djeda Mrazom i zalijepila je na jedan karton.

Onda sam izrezala slovo po slovo i lijepila na sliku.

Tako da sam spajajući slova napisala Sretan Božić.

Preko slike sam stavila drugi dio kartona i spojila ih ljepilom.

Na kraju je to bila čestitka, koja liči na uramljenu sliku.

Na ram sam zalijepila još jednu sliku i napravila malu imelu.

Uzela sam od stare torbe jedan dio pletenog kaiša i stavila ga na ram.Dio po dio i čestitka je dobila svoj izgled.Koji će te vidjeti na slici.
Možete uvijek uz malo mašte,starih materijala napraviti nešto lijepo i obradovati vama drage ljude.

Još ako u svemu učestvuje cijela porodica.Posebno djeca, za koju je ovo doba godine najljepše.

Djeca se istinski raduju praznicima i uživaju u njima.

Poruka bi bila : Ljudi pišite pisma i čestitke.
Poželite dragim ljudima nešto lijepo.

Topla riječ i dobre želje, obraduju ljude.
Osmjeh koji će Vam uzvratiti je najljepši mogući dar.

Činimo dobro drugim ljudima, ne da bi se mi osjećali dobro, već  je lijepo vidjeti da su ljudi sretni.

Sami ćemo mijenjati sebe čineći dobro.

Do sljedeće priče: Veliki pozdrav svima !

Djed Mraz