Ples pod zvijezdama

Noć! Zvijezde prosule sa neba, zlatnu prašinu po gradu. Mjesec se pridružio kao pravi gospodin damama, zvijezdama! Obasjao ulice, ponosno sa neba šalje poruku, gotovo da se može pročitati, ako se razumijemo u vasionu tamo negdje, gore iznad nas!
Sjedim na klupi, prohladna večer. Čujem korake, odzvanjaju u noći. Daju poseban ritam. Neki su tihi, neki glasni, zajedno čine orkestar. Idu ljudi, gledam i mislim u sebi.
Ja posmatram neko vrijeme, preda mnom prolazi toliko ljudskih priča, sakrivenih u njihovim srcima, mislima i dušama.     
Svi oni nose svoje poruke, gotovo da im sa lica možeš pročitati čemu se raduju ili kakve li ih brige brinu.?
Baš kao što mjesec šalje poruku, na početku priče i gotovo je možeš pročitati. No ona ipak ostaje tajna, možeš je pokušati dešifrovati, no treba ti umijeće.Tako je i sa ljudima. Čak, i ako u jednom trenutku pročitaš sa ljudskog lica, priču koju nose, trebaš umijeće da posložiš cijelu knjigu.
Po meni, svaki čovjek je jedna priča, jedna knjiga.
Zamislite, plesni podijum pod zvjeydanim nebom. Mnogo ljudi se okupilo na samom ulazu. Jedan gospodin Vam objašnjava pravila takmičenja. Dobijete karticu na kojoj Vam piše zadatak, koji trebate riješiti nakon završetka projekta. Ulaskom na podijum, postajete plesač. Ne brinite, svaki dan plešete svojim koracima idući kroz život, imate svoj melodiju i omiljeni ples. I ovdje je slično.Uzeli ste karticu i krećete dalje. Prilazite mjestu gdje ćete odabrati pjesmu. Stari đžuboks u vašoj ruci novčić. Stojite i čekate red, ispred vas ima dosta ljudi, jedni nestrpljivo čekaju, drugi se bezbrižno smiju.Vi ste potpuno smireni, kažete sebi: Čemu žurba, doći ću na red?!
Dočekali ste svoj red, prilazite đžuboksu i čitate pjesme koje se tu nalaze.
Pronašli ste željenu pjesmu. Ubacujete novčić, muzika počinje, plesni podij je vaš.
Ali čekajte nemojte da plešete, sami,potreban vam je plesni partner. Ne kažem da ne možete plesati sami, čak ste i sigurniji kad pratite ritam vaših koraka. Bez da razmišljate o još nečijim koracima.
Ovaj podijum je ipak predviđen za ples u dvoje. Pored đžuboksa se nalazi kutija u njoj su koverte.
U svakoj od koverti je ceduljica na kojoj piše ime vašeg plesnog partnera. Prilazite, uzimate kovertu, otvorite je i čitate ime. Pogledom prelazite masu ljudi, pitate se ko li je ova osoba čije ime pročitah.? Vidite iz daljine vam prilazi vaš plesni partner. Pomislite u sebi, sreća pa odabra pjesmu koja ima brz ritam, neka samo nije balada. Zaboravili ste da i vaš partner ima odabranu pjesmu.
Tako da ćete se vi dobro isplesati. Pomislili ste, on je sigurno odabrao baladu.?
Naime na ovom plesnom podijumu, biraju i gospoda i dame.Vaš plesni partner vam prilazi, pruža ruku i moli vas za ples.
Oko Vas se nalazi još mnogo plesnih parova svi plešu uz svoje odabrane melodije. Pitate se kako se svi snalaze, kad se čuje toliko pjesama, kako plesati? Ne brinite, pa zar niste primijetili svako ima svoje slušalice, svako čuje pjesmu koju je odabrao.
Koraci vas vode, gledate se licem u lice, ne zaboravite na zadatak koji ste dobili, prije ulaska na podijum.Naime Vaš zadatak je da gledajući vašeg plesnog partnera, pokušate bez razgovora saznati što više o njemu. Kad se završe obje pjesme trebate uzeti papir i olovku i napisati šta ste saznali ili pročitali vidjevši crte lica, oči, prateći način kretanja, stav.Večer je prelijepa, nosi vas ritam muzike, svi ste potpuni stranci jedni, drugima. Sreli ste se na plesnom podijumu. Baš kao što svaki dan srećete ljude u prolazu, ti susreti traju tek jedan trenutak. Neka lica ostave utisak na vas, upute pogled ka vama, neki se čak i osmjehnu. Ima i onih koji vas pogledaju čudno. Zapitate se, jesam li nešto učinio /la kad me ovako pogleda? Jeste li pokušali iz tih pogleda ili pokreta, zaključiti ili vidjeti nešto?
Sigurno jeste!? Jeste li uspjeli pročitati, šta govori lice vašeg plesnog partnera?
Vi ste još uvijek na plesnom podijumu iako su vaše obje pjesme već završile. Zastajete na trenutak, okrećete se oko sebe, vidite kako vas gleda mnogo ljudi, svi vam plješte. Skidate slušalice.
Pitate se šta se dešava? Vaš partner se smije, onda se i vi počnete smijati. I ako još ne znate zašto ste se našli sami vas dvoje na podijumu? Saznajete, da ste pobjednik, plesali ste svojim ritmom.
Povlačite se  sa podijuma, uzimate papir i pišete šta ste saznali o vašem plesnom partneru. Ubacujete papir u kovertu i stavljate ga u kutiju. Gospodin sa ulaza se zahvaljuje svim učesnicima.
Konačno se upoznajete, razgovarate međusobno. Nakon kraćega razgovora gospodin koji je glavni daje vam još jedan zadatak.Trebate opet napisati šta ste iz razgovora saznali o vašem plesnom partneru.?
Opet uzimate papir i pišete, stavljate ga u kovertu, zatim u kutiju. Svako od parova je imao svoj broj, na osnovu kog će se znati šta ste jedni o drugima pisali, govori vam gospodin.
Projekt je završio, pozdravljate se sa svima i svako od vas ide svojim putem.
Pitanje bi bilo: Da li ste isto napisali, gledajući bez razgovora vašeg partnera ili poslije razgovora ?
Ako se nađete u sličnoj situaciji napišite šta ste vidjeli gledajući čovjeka, a šta ste zaključili razgovarajući sa njim? Onda ćete znati, koliko ste dobro pročitali priču koju vam je lice čovjeka poslalo.
Poruka ovog posta bi bila : Gledajte oko sebe i vidjćete mnogo knjiga koje pišu ljudska lica!
Zaplešite pod zvjezdanim nebom ples sa onim koga volite. Dozvolite da u zvjezdanoj prašini ostanu vaše stope kao trag u vremenu!
Do sljedećeg posta: Pozdrav ljudi !
Slika je preuzeta sa interneta!
Ples pod zvijezdama

Primjedbe

  1. Необична прича. Помислио сам: зашто нисам чешће плесао, годинама и деценијама...! Под сунцем, под месечином, по киши, под снегом, подводно, на броду, у авиону... Била би ми "библиотека" знатно богатија - прочитаним или само гледаним - књигама... И, лицем или лицима... Веома необична прича!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Gosp.Petrušiću,Hvala.Jako ste lijepo napisali Vaš komentar.
      Drago mi je što redovno pratite moj blog.
      Ples, je poseban.Htjela sam ljudima prenjeti poruku da više plešu i da obrate pažnju na ljude koje sreću.Pozdrav !

      Izbriši
  2. Nekad beše, a i sada me muzika ponese, no vrlo retko, i smejem se i plačem.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Gđo Maričić, Hvala Vam na komentaru. Muzika i ples su lijek za čovjeka i njegovu dušu.Trebamo što više plesati i osmjeh će biti na licu čovjeka. Veliki pozdrav !

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Kaži šta osjećaš

U skerletu od ljubavi

Zamisli