Akordi ljudskih sljedova

 U moru riječi, prave pronađi.U mrežu ih uhvati, pa u memoriju sakrij.Kad ti zatrebaju ti se sjeti i kaži. Kaži ih onom nekom, bližem ili dalekom a tebi dragom. Samo ih kaži. Ne čuvaj osjećanja na dnu mora, već ih kaži. Ne budi kao zatvorena školjka što bisere čuva.Ne skrivaj riječi u dubini duše, usidrene poput broda. Ponekad stari strahovi vladaju riječima i čovjekom.U noćima kad mirno more spi, tada odjednom, jugo puše. Brodovi izgube smjer. No onda ugledaju svjetionik. I nastave put.Tako i ti čovječe svoj svjetionik nađi i kaži.Ne dozvoli da stari strahovi vladaju i da opet znaju kako da te pobijede. Budi svoj i slobodan. Pišem ove redove poznajem ljudske sljedove.Uobičajene navike, istih ritmova.Gledam, posmatram i uvijek isto vidim. U moru riječi ne znaju pravu naći.Uvijek u mreži je ona riječ neka koja je od prave daleka. U žurbi se pogrešne riječi često izgovore, pa pogaze svo ono lijepo što si nekom dragom želi reći. I pobjegli bi da možemo, no riječi krive teku i postaju kao talasi. Gledam more i pitam ga. Pratiš li ovo ljeto na zasluženi odmor? Ih more kakve li si ti sve tajne čulo i jugo ih u daljine poslao, kao poruke, ne one u boci već one što vjetrovi nose. Ljeto ključeve predaje jeseni. Jeste li rekli nekom bližem ili dalekom ono što ste htjeli ili ćete sljedeće ljeto čisto onako da odstoje možda je tako najbolje? Pakuje ljeto kofere svoje i putuje na zasluženi odmor. Bilo je to dugo, toplo ljeto. Doduše više sparno, tropske vrućine su vladale.
Sad čujem ljude kako govore:Vidi kako je zahladilo, pravo svježe.Do jučer govoriše: Ma više i ove vrućine, da bar malo zahladi! Ljudski sljedovi. Kako god okreneš, ljudima ništa po volji nije.
Kad je vrućina mi se žalimo, kad zahladi opet isto. No tako je to u prirodi čovjeka. Prihvatimo ovu klimu i njene promjene. Isto tako se i ljudi mijenjaju. Jedan dan te vole, drugi baš i ne. Prihvati.
Tako ti je to, stalno nešto prihvatamo i prilagođavamo se promjenama. Iako ih baš i ne volimo.
Nekako si u sigurnoj luci kad se neke navike ne mijenjaju. Onda si svoj na svome. A riječi, odlutah ja od početka priče?! Riječi često ne biramo, samo ih izgovaramo. Kao da same teku sa usana. Zavisno od toga kako se čovjek osjeća, otprilike se tako i ponaša. Lakše je prećutati riječi koje će drugom sve reći, teže je prave pronaći i izgovoriti. Pa ih onda zamijenimo i često pogriješimo.Poslije izgovorenih riječi povratka nema, ostavljaju neizbrisiv trag onome kome su upućene. Šta je to zapravo sa ljudima i osjećanjima?Šta nas pokreće i okreće u pogrešnim smjerovima? Možda je to strah? Stari i dobro znani čovjekov drug.Vjerni pratilac u svim prilikama i neprilikama. Strah da će nas neko ostaviti, okrenuti leđa i otići. Pa biramo riječi i biramo, a ne znamo da pogrešne akorde na gitari sviramo. Koje god da odabrali, strah će pogrešne da svira. Da, on govori umjesto nas ,on nas sputava, blokira i ne dozvoljava da budemo iskreni. Iskreni prema sebi i drugima. Kad riječi izgovorimo, strah se pokupi i sakrije iza ćoška do neke sljedeće prilike ili neprilike. Pobjedonosno slavi. A čovjek skuplja rasute akorde, uzima gitaru i vidi da je pogrešno svirao. Da su oni pravi na sljedećem papiru.Uzme gitaru u ruke i počne svirati one prave.
Podiže pogled i vidi, da je onaj neko sad koracima daleko,vidi mu tek leđa i kako se gubi u masi ljudi. Noćne sjenke plešu ulicama pogrešno izgovorenih riječi, sviraju i pjevaju tek njima znane pjesme. Mi smo plesači, ulični akrobati i svirači. Mi što prave riječi ne znamo reći.Oni misle da ne znamo? Znamo, no strah nas sputava. Nismo škrti na riječima već na slobodi koju nemamo da kažemo šta osjećamo.Tako nastaju redovi ljudskih sljedova koji se ponavljaju, iznova i iznova. Jeste li vi jedan od tih? Pripadate li ljudskim sljedovima što stoje u redovima? Ili ste pak drugačiji neko, ko bi šta osjeća uvijek rekao? Bi li ste, ili tako mislite? Zapitajte se, kad se budete našli pred nekim vama bližim ili dalekim!
Poruka posta:Ne budi sjena svoje sjene, kaži vrijeme je promjene! Izađi na ulicu,zagrli život i ljude i kaži, kaži šta osjećaš!
Osmjeh na lice, riječi neka idu sa usana. A ljeto? Ono neka odmara. Jesen nam dolazi kao drag gost i donosi nove priče i darove! Do sljedeće avanture:Veliki pozdrav ljudi!


Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Čovjek sa neke druge planete

Kad se ljubav igra žmirke

Zvijezdana djevojka