Bježiš li, i ti ?
Budi se, odveć dugo spavaš! Jesi li umoran/a od bježanja, pa te svladao san? Ili je lakše sanjati, tamo je najsigurnije? Tamo u snovima je najbolje, sem ako nisu košmari, onda si budan/a.
Trčiš li, što jače i bolje možeš? Na cipelama se stanjio đon. Trebaš nove cipele?
A ne!? Ove su spremne za promjene. Uvijek stari đon možeš zamijeniti novim.
Da razumijem, bježiš kao i ja!? I dosadilo ti je? Znam, i meni je.
Tačno znam zašto bježim, no to, me ne sprječava da i dalje idem po starom. Bježim da ljudi ne vide na mom licu strah, suze i osmjeh. Bježim od sebe same. No taj bijeg je bezuspješan. Moja sjena putuje sa mnom. Sve što jesam i od čega bježim je tik uz mene.
A onda tako dok bježiš sretneš potpunog stranca, koji gle čuda bježi, jednako kao i ti?
Slučajnost? Ne bi rekla! Pritom svako od vas ima svoje nade, očekivanja i želje. Samo su toliko pobrkani u toj torbi zvanoj život, da ih ne možeš pronaći. Pa sve rasporediti kako treba i prestati bježati, onog trenutka kad uvidiš da ta torba ima pregrade. Sve u njoj ima svoj red. Kad sve staviš na svoje mjesto, više nemaš potrebu da bježiš, onda se vratiš unazad popraviš šta treba, pa pravac naprijed laganim koracima. Vidiš da je bježanje bio tek najlakši izbor, a najteži put. Najlakši izbor za tebe, a pritom nisi pitao/la svoje cipele da li bi i one bježale? Ne ti misliš samo kako će bježanje riješiti sve? Pa kad osjetiš da je sigurno vrati ćeš se? No i kad se vratiš, ne riješiš ništa, pa opet iznova bježiš!
Shvaćaš li, vidiš li, u krugu si? Nema izlaza iz njega. Samo ti tu ostani, ako ti je tako najlakše. Ide vrijeme, odlazi, neponovljivi su dani. Dok se skrivaš ne vidiš njihovu ljepotu. Zarobljen/a si u svom svijetu izvanrednih očekivanja, sa malo povratnih informacija o napretku. Napretka nema, jer koliko god da se krećeš ti zapravo stojiš. U optičkoj si varci.
Još spavaš, riječi te ne razbuđuju? Trgni se, kreni i prestani da bježiš! A ne, ne vrijedi , ti misliš da su svi protiv tebe. Cijeli svijet ti je kriv za sve što ti ne ide? Ne traži krivca u drugima. Makar jednim djelom ljudi doprinose tvom bjekstvu. Zapravo ti kriviš i sebe? Kažeš da su te oni natjerali na bijeg? Ti si im dozvolio/la da, do bijega dođe! Dopustio/la si da te ubjede kako je to najbolje riješenje. Meni ne trebaš govoriti, ništa jer pretpostavljam, (pazi samo pretpostavljam) kako ti je!? Jer ne živim tvoj život i ne idem u tvojim cipelama. Samo prepoznah dijelove priče koja se tek u nijansama razlikuje kod svakog od nas!
Zamisli da se sretnu dvije osobe, koje se ne znaju i da jedna drugoj mijenjaju život u samo nekoliko sati? Da svako od njih kroz razgovor iznosi svoje strahove i uzajamno pomažu jedno drugom.
Moguće? Da, u filmu rekli bi? Potpuni stranci kroz minute razgovora upoznaju jedno drugo.
Borba karaktera i težnja ka snovima koji su poljuljani. Željama koje su se ostvarile ali počele su da blijede. I onim željama koje se nisu ostvarile, ali odgovori nisu došli i krenuli ste po njih. Na te odgovore čekate godinama. Vrijeme je ostavilo svoj pečat na njima. Promjene se već dugo nisu dogodile, samo su znaci pitanja na kraju svake rečenice. Oboje žive sa svojim strahovima, jedno bježi, drugo nema hrabrosti da se suoči sa samim sobom. Baš su se zato i sreli sa razlogom. Da u tom trenutku promjene tok vremena. Je li, i dalje imaš želju da pobjegneš? Sad kad je tu neko čiju priču ćeš saslušati, i taj neko će isto tako reći tebi svoju priču? Oboje trebate odgovore koji će zaustaviti bijeg. I onda razgovor počinje da teče, izmjenjujete sve ono što se u duši nakupilo. Poput pisma poslanog na adresu koje je stiglo nakon mnogo godina. Otvarate pismo duše i čitate ga, svako svoje. I onda kad odgovori počinju da dolaze, Vama je želja za bijegom sve manja. Odlučili ste više nećete dozvoliti da strahovi vladaju Vama. Da Vas poput vjetrova nose na puteve koji nemaju jasne ciljeve. Pomogli ste nekom i neko je pomogao Vama! Zato kad prolazimo pored ljudi trebamo gledati i vidjeti. Jer ne znamo kome možemo pomoći ili ko može pomoći nama?
Gledala sam film koji je dobio loše kritike. No sam scenario filma je dobar. Dijalog između glavnih glumaca je dobro napisan. Režiser je ujedno i glavni glumac. Preporučujem Vam da pogledate ovaj film. Ostavite komentare i kakav utisak je film ostavio na Vas? U početku se film zvao Voz u 1h i 30min, da bi kasnije dobio drugi naslov.
Film se zove: "Before we go"( Prije nego što pođemo)
U glavnim ulogama: Cris Evans, Alice Eve.
Poruka posta: Bježanje od sebe nije najlakši put, već privremeno riješenje. Odaberi avanturu na koju ćeš poći i možda se sretnu dvije duše jedne noći i prestatće da bježe, kad otvore dušu jedno drugom kao što cvijet latice otvori, kad noć zamijeni dan!
Slika je preuzeta sa interneta, a video sa YouTube-a! Izvođač je grupa Reamonn! Pjesma : Tonight
Trčiš li, što jače i bolje možeš? Na cipelama se stanjio đon. Trebaš nove cipele?
A ne!? Ove su spremne za promjene. Uvijek stari đon možeš zamijeniti novim.
Da razumijem, bježiš kao i ja!? I dosadilo ti je? Znam, i meni je.
Tačno znam zašto bježim, no to, me ne sprječava da i dalje idem po starom. Bježim da ljudi ne vide na mom licu strah, suze i osmjeh. Bježim od sebe same. No taj bijeg je bezuspješan. Moja sjena putuje sa mnom. Sve što jesam i od čega bježim je tik uz mene.
A onda tako dok bježiš sretneš potpunog stranca, koji gle čuda bježi, jednako kao i ti?
Slučajnost? Ne bi rekla! Pritom svako od vas ima svoje nade, očekivanja i želje. Samo su toliko pobrkani u toj torbi zvanoj život, da ih ne možeš pronaći. Pa sve rasporediti kako treba i prestati bježati, onog trenutka kad uvidiš da ta torba ima pregrade. Sve u njoj ima svoj red. Kad sve staviš na svoje mjesto, više nemaš potrebu da bježiš, onda se vratiš unazad popraviš šta treba, pa pravac naprijed laganim koracima. Vidiš da je bježanje bio tek najlakši izbor, a najteži put. Najlakši izbor za tebe, a pritom nisi pitao/la svoje cipele da li bi i one bježale? Ne ti misliš samo kako će bježanje riješiti sve? Pa kad osjetiš da je sigurno vrati ćeš se? No i kad se vratiš, ne riješiš ništa, pa opet iznova bježiš!
Shvaćaš li, vidiš li, u krugu si? Nema izlaza iz njega. Samo ti tu ostani, ako ti je tako najlakše. Ide vrijeme, odlazi, neponovljivi su dani. Dok se skrivaš ne vidiš njihovu ljepotu. Zarobljen/a si u svom svijetu izvanrednih očekivanja, sa malo povratnih informacija o napretku. Napretka nema, jer koliko god da se krećeš ti zapravo stojiš. U optičkoj si varci.
Još spavaš, riječi te ne razbuđuju? Trgni se, kreni i prestani da bježiš! A ne, ne vrijedi , ti misliš da su svi protiv tebe. Cijeli svijet ti je kriv za sve što ti ne ide? Ne traži krivca u drugima. Makar jednim djelom ljudi doprinose tvom bjekstvu. Zapravo ti kriviš i sebe? Kažeš da su te oni natjerali na bijeg? Ti si im dozvolio/la da, do bijega dođe! Dopustio/la si da te ubjede kako je to najbolje riješenje. Meni ne trebaš govoriti, ništa jer pretpostavljam, (pazi samo pretpostavljam) kako ti je!? Jer ne živim tvoj život i ne idem u tvojim cipelama. Samo prepoznah dijelove priče koja se tek u nijansama razlikuje kod svakog od nas!
Zamisli da se sretnu dvije osobe, koje se ne znaju i da jedna drugoj mijenjaju život u samo nekoliko sati? Da svako od njih kroz razgovor iznosi svoje strahove i uzajamno pomažu jedno drugom.
Moguće? Da, u filmu rekli bi? Potpuni stranci kroz minute razgovora upoznaju jedno drugo.
Borba karaktera i težnja ka snovima koji su poljuljani. Željama koje su se ostvarile ali počele su da blijede. I onim željama koje se nisu ostvarile, ali odgovori nisu došli i krenuli ste po njih. Na te odgovore čekate godinama. Vrijeme je ostavilo svoj pečat na njima. Promjene se već dugo nisu dogodile, samo su znaci pitanja na kraju svake rečenice. Oboje žive sa svojim strahovima, jedno bježi, drugo nema hrabrosti da se suoči sa samim sobom. Baš su se zato i sreli sa razlogom. Da u tom trenutku promjene tok vremena. Je li, i dalje imaš želju da pobjegneš? Sad kad je tu neko čiju priču ćeš saslušati, i taj neko će isto tako reći tebi svoju priču? Oboje trebate odgovore koji će zaustaviti bijeg. I onda razgovor počinje da teče, izmjenjujete sve ono što se u duši nakupilo. Poput pisma poslanog na adresu koje je stiglo nakon mnogo godina. Otvarate pismo duše i čitate ga, svako svoje. I onda kad odgovori počinju da dolaze, Vama je želja za bijegom sve manja. Odlučili ste više nećete dozvoliti da strahovi vladaju Vama. Da Vas poput vjetrova nose na puteve koji nemaju jasne ciljeve. Pomogli ste nekom i neko je pomogao Vama! Zato kad prolazimo pored ljudi trebamo gledati i vidjeti. Jer ne znamo kome možemo pomoći ili ko može pomoći nama?
Gledala sam film koji je dobio loše kritike. No sam scenario filma je dobar. Dijalog između glavnih glumaca je dobro napisan. Režiser je ujedno i glavni glumac. Preporučujem Vam da pogledate ovaj film. Ostavite komentare i kakav utisak je film ostavio na Vas? U početku se film zvao Voz u 1h i 30min, da bi kasnije dobio drugi naslov.
Film se zove: "Before we go"( Prije nego što pođemo)
U glavnim ulogama: Cris Evans, Alice Eve.
Poruka posta: Bježanje od sebe nije najlakši put, već privremeno riješenje. Odaberi avanturu na koju ćeš poći i možda se sretnu dvije duše jedne noći i prestatće da bježe, kad otvore dušu jedno drugom kao što cvijet latice otvori, kad noć zamijeni dan!
Slika je preuzeta sa interneta, a video sa YouTube-a! Izvođač je grupa Reamonn! Pjesma : Tonight
Primjedbe
Objavi komentar