Vidljivo- nevidljivi, odrazi ogledala

Ovdje sam, vidite li me, čujete li me? Ljudi, ovdje sam! Ne vrijedi, ne primjećuju me. Da sam bar popila neki čudni napitak ili neku gljivu pojela? Nešto poput "Alise u zemlji čuda" pa da sam se smanjila ili da sam porasla!? Ili da sam "Sa one strane ogledala", pa me ne mogu vidjeti, a ja njih vidim?
Ma kakav nije ovo bajka, niti sam ja Alisa- govori naglas djevojka!
Otkuda znaš da nisi- upita je glas?
Jednostavno znam, jer osjetim ovaj svijet u njemu živim. Isuviše je stvaran da bi imaginaran mogao biti!?
Da li si sigurna, u riječi koje izgovaraš- upita glas? Jesam- odgovori djevojka!
Kako onda razgovaraš sa mnom? Čujem ti glas, ne vidim ti lice! Ali znam da ste stvarni, ko god Vi bili? Noć je, a Vi ste skriveni u mraku. No odaje Vas vaša sjena!
Dobro zapažaš za jedno nevidljivo biće! Nisam nevidljiva, mene drugi ne vide!
Evo ja te vidjeh i mogu ti reći da si stvarna! 
Vi ste vidjeli mene, onda bi ste mogli izaći iz mraka na mjesečinu, da i ja mogu Vas vidjeti!?
Previše tražiš dijete! 
Ne tražim, to je odveć Vaš izbor. Vi ćete sami odlučiti da li ćete izaći, ili ne?
U pravu si, odluka je moja. Jednaka kao i tvoja odluka!
Kako mislite moja odluka?
Ti nisi nevidljiva za druge, već za sebe samu. Reflektovala si svoja unutrašnja stanja van i ona su odraz tvoje duše. Ti se osjećaš prazno iznutra. Kad je čovjek nevidljiv sam sebi, onda ga i drugi ljudi ne mogu vidjeti.
Da, ali sam stvarna baš kao i ovi ljudi koji pored nas prolaze. Sigurno su neki od njih nevidljivi sami sebi, ali ih drugi ljudi vide? Je li vidite da razgovaraju sa drugim ljudima?
Vidim- odgovori sa nestrpljenjem glas!
Onda mogu da se pitam zašto je to tako, pa da sam kao zrak nevidljiva?
Mnogo radoznalo si ti stvorenje sa još više pitanja! U tebi su svi odgovori, zašto  tražiš od ljudi koji ti ne mogu reći ono što sama sebe ne smiješ pitati!?
Vi ste neki mudrac, kad sve znate o meni? Mora da se i Vi nečeg ili nekog bojite kad se skrivate u mraku?
Ne odgovaraj na pitanje, pitanjem! 
Vi  ne želite izaći, ja ne želim odgovoriti!
Dijete mene ne možeš ucjenjivati, i ne nisam mudrac! Ja tebi odgovorih, na tebe je red.
Jer, bićeš nevidljiva sve do onog trena dok samu sebe ne budeš vidjela!
Unutar tvoje duše je toliko otpada da su zatrpani putevi koji vode, u zelena prostranstva gdje je sve reciklirano! Gdje osjetiš slobodu, i vidiš ljepotu kakvu zamišljaš dok noću posmatraš zvijezde!
Dok danju suncem obasjana polja donose trenutke sreće, a ti osjetiš da negdje duboko, u tebi još tinja nada! Znam koliko si želja poželjela i koliko puta si tražila zrno mira i trunku sreće!
Kako Vi to znate? Ta jeste li me pratili?
Ne nitko te osim tvoje sjene ne prati!
Nemoguće je onda da sve to možete znati!? To nije realno, ništa od ovog nije stvarno!
Odbijam da povjerujem u sve ono što govorite. Ne znam zašto uopšte stojim ovdje, i pričam sa glasom? Vrijeme je da idem!
Vidiš li, ti uvijek kad osjetiš da je neko toliko blizu tvojih osjećanja, da ih čita, (iako si zatvorena knjiga), ubrzavaš korake i spremna si za pokret?
Da si bar jednom (do sad) zastala, i priznala sve ono što poričeš, ne bi bila sad ovdje i razgovarala sa mnom?! Ovako si opet odlučila da ideš! Idi ja te svakako ne bi zadržavala!
Zadržavala? Znači Vi ste žena? 
Eto sad znaš da sam žena, i to će biti dovoljno.
Tvrdoglavo si ti dijete! Ne bi čovjek pomislio da jedno tako krhko i nježno stvorenje ima toliku dozu tvrdoglavosti u sebi? No tebi su me dodijelili i nema mi druge nego da ispunim zadatak!
Znači ja sam zadatak, sa mnogo nepoznatih bez rješenja? Logička mozgalica koju trebate riješiti?
Zaista bilo bi dosta, ja odlazim, a Vi tražite neke druge zadatke za riješiti, ima ih još u ovom gradu.
Djevojka krenu, no iz mraka izađe žena obasjana mjesecom i zvijezdama!
Sa osmijehom na licu reče:Dobro veče zalutalo dijete!
Ko ste Vi i zašto ste baš mene odabrali?
Ja sam nitko drugi no ti sama? Ovo je previše, ja mora da sanjam? Ovo mora biti san?
Lakša i draža mi je činjenica ta da sam nevidljiva nego da samu sebe vidim, kao da je ogledalo ispred mene, samo odraz  nije isti?
Nije ovo san ja sam ti došla kao neko, ko te najbolje vidi i poznaje.
Samo sam ti došla prenijeti poruku. Ponekad sam sebi čovjek projektuje sliku budućnosti i vidi dalje no što može zamisliti! Ti si se zapitala zašto te drugi ne vide, i sama si me pozvala večeras!
Vrijeme je da pogledaš u svoju dušu i da otpad taložen godinama nestane i da vidiš zelena prostranstva, te će te tako i ljudi vidjeti!
Vrijeme je da krenem, brzo će svanuti, a ti pohitaj kući i zaviri u dubine duše tamo su odgovori!
Zapamti, jednom se možemo sresti poslije tog koliko god da me budeš zvala ja više ne mogu da dođem, jer brzo ćeš doći do ovih godina i biti kao i ja!
Doviđenja dijete!
Doviđenja! Djevojka je i dalje mislila da sanja, no znala je previše o njoj, da joj je negdje u sebi vjerovala. Otišla je kući, utonula u san, i plovila nemirnim morima svoje duše, sve dok nije pronašla mirnu luku! Ujutro je ustala i krenula kroz grad, i vidjela je sebe onakvu kakva zaista jeste! Krhka i nježna sa dozom tvrdoglavosti i radoznalosti djeteta iako dijete nije više bila!
Prihvatila je sebe, svoje mane i vrline! Ljudi su je konačno mogli vidjeti, jer je samu sebe vidjela!
Poruka posta: Slušajte Vaš unutrašnji glas i vidjećete svoj odraz u ogledalu! Ponekad on zna mnogo više no Vi sami!
Nek bude Vaša vodilja kroz svijet!
Do sljedeće priče: Obično- neobične osmijeh na lice i laganim koracima putujte kroz vrijeme!







Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Čovjek sa neke druge planete

Pleme Votun

Kad se ljubav igra žmirke