Škrinja, švelja i špajz

                                                                                                         U vremenu, u kom živimo i kroz koje putujemo, svaki dan prolazimo jedni, pored drugih! Gledamo, ne vidimo, a trebali bi! Prolazimo pored ljudskih priča. Jedno nebo, iznad nas. Za neke je to nebo jedini krov pod kojim žive, jer dom nemaju! Sretni jer nismo dio te priče. No zapravo jesmo. Svakodnevni smo svjedoci i posmatrači ljudskih priča koje su nam poruke da nešto trebamo učiniti. Pa da ovaj svijet (ili bar djelić svijeta), u kom živimo bude bolje !? Trebamo pokrenuti, točak koji ide putem nemogućnosti, i usmjeriti ga ka putevima mogućnosti! No postoje ljudi koji su entuzijasti, oni vide, zastanu i reaguju! Zovu ih herojima, makar ne vole da ih tako zovu. Sve odveć ispričane priče imaju svoje heroje, pa tako i ova koja će biti ispričana u redovima koji slijede! Bijaše prohladna noć, jesen se bližila kraju, a zima je već kucala na vrata domova. U ulici Zaboravljenih (tak

Ovdje sam, vidite li me, čujete li me? Ljudi, ovdje sam! Ne vrijedi, ne primjećuju me. Da sam bar popila neki čudni napitak ili neku gljivu pojela? Nešto poput "Alise u zemlji čuda" pa da sam se smanjila ili da sam porasla!? Ili da sam "Sa one strane ogledala", pa me ne mogu vidjeti, a ja njih vidim? Ma kakav nije ovo bajka, niti sam ja Alisa- govori naglas djevojka! Otkuda znaš da nisi- upita je glas? Jednostavno znam, jer osjetim ovaj svijet u njemu živim. Isuviše je stvaran da bi imaginaran mogao biti!? Da li si sigurna, u riječi koje izgovaraš- upita glas? Jesam- odgovori djevojka! Kako onda razgovaraš sa mnom? Čujem ti glas, ne vidim ti lice! Ali znam da ste stvarni, ko god Vi bili? Noć je, a Vi ste skriveni u mraku. No odaje Vas vaša sjena! Dobro zapažaš za jedno nevidljivo biće! Nisam nevidljiva, mene drugi ne vide! Evo ja te vidjeh i mogu ti reći da si stvarna!  Vi ste vidjeli mene, onda bi ste mogli izaći iz mraka na mjesečinu, da i ja mogu

Budi se, odveć dugo spavaš! Jesi li umoran/a od bježanja, pa te svladao san? Ili je lakše sanjati, tamo je najsigurnije? Tamo u snovima je najbolje, sem ako nisu košmari, onda si budan/a. Trčiš li, što jače i bolje možeš? Na cipelama se stanjio đon. Trebaš nove cipele? A ne!? Ove su spremne za promjene. Uvijek stari đon možeš zamijeniti novim. Da razumijem, bježiš kao i ja!? I dosadilo ti je? Znam, i meni je. Tačno znam zašto bježim, no to, me ne sprječava da i dalje idem po starom. Bježim da ljudi ne vide na mom licu strah, suze i osmjeh. Bježim od sebe same. No taj bijeg je bezuspješan. Moja sjena putuje sa mnom. Sve što jesam i od čega bježim je tik uz mene. A onda tako dok bježiš sretneš potpunog stranca, koji gle čuda bježi, jednako kao i ti? Slučajnost? Ne bi rekla! Pritom svako od vas ima svoje nade, očekivanja i želje. Samo su toliko pobrkani u toj torbi zvanoj život, da ih ne možeš pronaći. Pa sve rasporediti kako treba i prestati bježati, onog trenutka kad uvidiš da ta