Neobični sanjar

Tamo negdje u svijetu snova, nastala je priča ova.
No, rekla bih da realnosti više sliči, jer liči odistinskoj priči.

Postoji jedan prostor koji spaja dio stvarnosti i beskraja.

Jedan čovjek sjedi u prostoriji pred njim kutija. Još ni sam ne zna kako je tu došao niti se sjeća puta kojim je prošao?! Otvara kutiju nalazi male kutije. Uzima jednu po jednu kutiju.

Na svakoj kutiji je slika jedne osobe.

Unutar se nalaze određeni podaci. Grad u kom žive, karakterne osobine, no nigdje ne piše njihovo ime. Bile su tu zapisane njihove vještine koje zajedno udružene cjelinu čine. 

Pored kutije jedno pismo stoji, pečat je na njemu, spazio ga je u trenu.

Pomisli u sebi neki zadatak pripada meni. Otvara kovertu i pismo čita. 

Zašto se nalazi ovdje više se ne pita?!

Odgovor mu dođe kroz pisane riječi, daleki put treba prijeći.

U pismu je pisalo sve šta uraditi treba i da slijedi niz redoslijeda.

Naime njegov zadatak je bio pronaći sve ljude koje je vidio na slikama i dovesti ih do dijela stvarnosti i beskraja. Ti ljudi su za njega bili skice, a bitan su dio poveznice.

Uzeo je sve podatke i krenuo je na to putovanje. Odabran iz nekog razloga da spoji ljude iz različitih galaksija. Sam po sebi, je tek čovjek običan, pa mu odabir njega bi nelogičan. 

Pitao je zidove zašto su baš njega odabrali, ali zidovi su ćutali, samo su njegova pitanja stvarala eho koji se prelamao u neobičnoj prostoriji.

No pretpostavi da su negdje postavljene kamere, čak je osjećao kao da mu neko misli čita jer odgovori dolaze sami bez da išta pita. Šta god je o ljudima pomislio našao je kad je kutiju otvorio.

Svaka osoba imala je svoju Magičnu kocku. Kad pronađe ljude, treba složiti podatke tačnim redosljedom. Jer naime neke od osobina koje su napisane mogu pripadati bilo kome od njih.
Uzeo je torbu koja je bila tik pored kutije, spakovao je stvari i krenuo.
Dok je išao sam je sebe pitao: Kako pronaći ljude u tako velikim gradovima, kako znati prepoznati sve ono što im duše kriju, a tek sastaviti kocke i sve staviti u kutije? Te ih dovesti do stvarnosti i beskraja to ne znaju ni najveće iluzioniste.
-Zbunjeni čovječe, slušah sve što ti reče. Opusti misli pogledaj ovo lijepu večer. Tebi vrijeme samo onako teče, a riješio ništa nisi kako god da okreneš na početku ti si.
Okrenu se na trenutak i ugleda čovjeka kako stoji blizu njega.
-Izvini da se predstavim poslije  svega!
-Šta poslije svega, šta slijedi ?
- Pa poslije svega ima, prije svega.
Čovjeku se ovo nadmudrivanje svidjelo nije te je poželio krenuti čim prije.
- Zbunjen i nestrpljiv! Zaista mi jasno nije što su tebe odabrali, ta zar nikoga drugog nisu naći znali !?

-Isto sam se i sam pitao, ne znam ni kako sam se uopšte tamo našao !?
- Doveli su te ljudi dok si spavao, putem snova si doputovao!
- Naime kad dođe vrijeme promjene u beskraju, traže se određeni ljudi koji će održati beskraj beskrajnim, jer se on ne sastaje sa vremenom stvarnim.
- Te ljude treba pronaći šegrt Magične kocke.
- Traži se običan čovjek koji ima neobične snove. Tvoji snovi mogu postati stvarnost i tako može doći do promjene u beskraju jave i sna. Sve ono što ti sanjaš može postati itekako stvarno.
-Rijetki su ljudi koji imaju tu osobinu.
- Oni ljudi koje ti tražiš posjeduju vještine. Ti se ne sjećaš nikoga od njih, no svako je bio u tvojim snovima.
-Onda bi to značilo da su moji snovi već stvarni postali?- Ko ste Vi?
- Savjet Mudrih me odabrao za Gospodara Magične kocke.
- Na prijestolju ostajem sve dok ne izvršim zadatak. Što bi ( kako vidim) moglo potrajati?!
- No, ne vrijedi nam ovdje stajati valja nam sinko moj putovati.
Daleki su putevi jave i sna za dva putnika. Prošli su uskim stazama, penjali se po visokim stijenama.
Praćeni kišom i snjegovima. Vjetrovi i oluje su im društvo bili, kad osjete opasnost u pećinu bi se skrili, vatru založili i prespavali. Jutrom ranim već bi koračali dok su drugi spavali.
Prvi grad je bio pred njima. Tu živi mladić kojeg prvog treba pronaći. Imao je njegovu sliku no nije imao ime i prezime niti adresu gdje on živi. Njegove osobine su bile domišljatost i strpljenje. To su svrstali u vrline. Mana je bila izrazita tvrdoglavost. Jedino su mogli lutati gradom i vjerovati da će ga sresti. Dok je držao kocku u ruci (koja pripada mladiću) primijeti da ona počinje da se pretvara u navigaciju jer se počela otvarati. Vodila ih je kroz mračne ulice i redove kuća sve do same na periferije grada. Kocka se polako zatvarala što je značilo da su blizu njegove kuće.
Pred njima je stajala mala kućica koja je (činilo se već jedan vijek) ponosno stajala i inatila se vremenu. Pokucali su na vrata. Čekali su nekoliko trenutaka, a onda se vrata otvoriše.
Bio je to, mladić koji je prva karika koja je potrebna da bi se sve kocke složile u jednu.
-Izvolite koga tražite !?- reče vidno pospan mladić. Bilo je jasno da su ga upravo probudili.
- Tražimo tebe - reče Neobični sanjar.
-Ta ko ste sad pa Vi?
- Moje ime je Gospodar Magične kocke, ovaj što pored mene stoji sad se zove Neobični sanjar.
-To su naša imena koje nam je beskraj poklonio.
-Šta bi se to mene uopšte ticalo?
-Pa ti si pitao, mi ti odgovaramo.
- Zapravo tražimo tebe kariko broj jedan. Ti si neko ko će nam pomoći da vratimo u ravnotežu san i javu.
-O kakvoj Vi karici uopšte govorite?- Nemam vremena za čudake poput vas!
- Trebao bi nas saslušati, iako će ti naše objašnjene zvučati kao nelogično i na granici zdravog razuma.
- Sanjar je čovjek koji ima tu mogućnost da ljudi i bića koja on sanja ožive.
- Ti si dokaz da je tomu tako. Jer upravo tebe je sanjao. Vi se niste sreli u javi, ali u snovima jeste.
-Hoćete da kažete da ja nisam stvaran?
-Gotovo da je tako. - Jer živite u različitim realnostima  koje su povezane. Iako ti znaš svoj dosadašnji život, to ne znači da si ga odista živio na javi. Jer je moguće da ga sanjaš. A zapravo da živiš u nekoj drugoj galaksiji.
- Znate gledao sam naučno fantastične filmove ovih dana, pa trenutno mislim da umišljam cijelu ovu priču. Vrlo brzo ću se probuditi, i shvatiti da sam i dalje u mom omiljenom naslonjaču!
- Sinko moj, možda si gledao filmove, ali ne sanjaš već stvarno doživljavaš ovaj trenutak ?!
-Vremena na pretek nemamo, a odveć smo i umorni od puta. Rado bismo svratili na šolju toplog čaja, no put nas zove da pođemo.
-O tebi znamo tek tvoje osobine koje su nam preko potrebne da bi smo spojili kocku i sačuvali beskraj jave i sna. Zamolili bi te da pođeš sa nama.
- I da ostavim svoj dom radi priče koja je zaista nelogična i na granici zdravog razuma? Neka hvala!
- Onda nam  ne preostaje ništa drugo nego da mu kažemo.
- Ovako kako je tvoja tvrdoglavost neizmjerno velika onda imamo drugi način kako da te uvjerimo u naše postojanje.
- Uzeli su njegovu sliku i kocku te mu je predali u ruke.
Kocka se iznova otvorila i čulo se njegovo ime. Tvoje ime je Agir i opet se zatvorila.
- Na trenutak je zastao, i pokušavao da shvati kako kocka govori njegovo ime ?
Klimnuo je glavom i rekao im da ga sačekaju. Kroz nekoliko minuta pojavio se pred vratima sa spakovanim ruksakom, rekavši da je spreman da pođe sa njima.
Iza njih je ostala kuća gotovo jedan vijek stara, no sigurno je za sve godine svog postojanja prvi put svjedočila nečemu gotovo nestvarnom na rubu jave i sna.
Putnici su već odmicali koracima ka drugoj karici, trebalo ju je pronaći.
Čeka ih još mnogo pustolovina koje treba zapisati.
Ovo je nova priča koja će biti u nastavcima.
Do sljedećeg nastavka: Veliki pozdrav dragi čitaoci.