U bršljanu leptiri i tulipani

Prelistavam stranice, apstraktni potezi olovke, utkani u svaku riječ.
Tražim leptire u vrtu iz snova. Tulipani procvjetali, bršljan oko njih.
Zarobljena između prolaza, izgubljena u vremenu koje teče.
Stojim, dakle postojim. Kao hipnotisana, izgovaram riječi koje neko šapuće.
Zaleđen pogled, suzama zabranjen pristup.
Trebam malo topline da otopim led. Osmijeh skriven kao za inat odlutao.
Trebam ga kao saputnika, priznajem ne mogu sama! 
A ipak biće tako, tako da ću sama naći način, naći izlaz.
Nađem ga tako kad osjetim da je trenutak da probudim dijete u sebi. 
Revolucionarni buntovnik, hoće van iz zamračenih odaja. Traži svijetlo u tunelu. 
Uskoro dolazi voz, valja putovati u njemu.
Dođem do stanice i uvijek ga pustim da prođe. Kao, ovaj put neću, ne dam mislima da budu dirigent u orkestru duše. Ne, ovaj put ću uspjeti i krenem na stanicu. Uzmem stvari prva stepenica, a onda se sjetim da nemam kartu, nemam odredište. Ostajem, voz kreće. Tako lako odustajem, jednostavno puštam.
Nije to za mene, ne mogu. Strah se uselio u svaku poru. Drži me nitima, ne pušta me iz vida. Sretan,  jer još uvijek može biti podstanar, ostati stvaran. Preživjeti i živjeti.
Nisam našla izlaz već lakše rješenje opravdanje za još jedno odustajanje.
Reći će kako puštaš dane da samo teku? Ne znam, ili znam!? Nije lako postati svjestan da si doslovno satkan od istog prostora i ustaljenih navika, koje su dio mene.
Pokušavam, nije dovoljno. Sad da plačem i smijem se u isto vrijeme bilo bi to razdvajanje granica.
Da sortiram arhivu iznova dokumenti su zapečaćeni. Prošlo je nema brisanja samo novih pisanja.
Mogu otvoriti pregrade u kojim se nalaze sve nakupljene stvari, slagane godinama. Piramida sa crtežima, nacrtanim na zidovima zatvora u kom se nalazim.
Crtam i pišem dugo vremena, ne mogu to obrisati, dio je mene.
Voz odlazi, vidim svijetlo, vidim ga na kraju tunela.
Krećem ka izlazu, onda opet bježim. Biće svijetlo tu, biće znam! Samo smo na udaljenosti koju još nisam spoznala. Jer da jesam, ne bi postojala bila bi već tamo gdje je svijetlost. 
Putovala bi zapravo vozom.
Strah bi konačno napustio utočište.
Jer ne bi više imao gdje da stanuje.
Ugovor je istekao. Ugovor koji sam sama potpisala, onog trena kad sam mu predala ključeve u ruke.
Odlučih renovirati stan u kom živim.
Dobijem želju da oslobodim tulipane i leptire bršljana koji ih okružuje. Iz zaleđenog pogleda suze ruše brane koje im zatvoriše put. Konačno idu niz lice. Da li je sad lakše? Malo, tek neznatno.
No i to je stepenica više. Ima li osmijeha? U krajičku usana, nazire se. Dobrodošao ti dragi saputniče. Lijepo te vidjeti nakon toliko vremena.
Osjetiti da si se probudio i znati da je hipnoza prolazna.
Vjerujem u čuda, svakodnevno ih viđam. Ona su inspiracija mojoj duši da ne odustaje i da istraje.
A ostati istrajan posebna je priča.
Sjediš u stolici za stolom, na njemu papiri, hrpa testova. Tražiš odgovore, sat otkucava vrijeme, profesor život nadgleda. Treba predati test, sljedeći već čeka da ga rješavam.
Sve su to zadaci koje rješavaš programirani i poslani čovjeku. Koliko si istrajan reći će ti odgovori koje si zaokružio i zadaci koje si riješio?.
Oni su naš put koji treba prijeći.
Padovi i usponi su sastavni dio naših životnih staza.
Svako ih prelazi onako, kako zna.
Drugi mogu gledati, rijetki će zapravo vidjeti, kako bršljan pušta tulipane i leptire da budu ono što jesu.
Ti ljudi koji nas vide su naši učitelji, koji nam mogu pokazati put, mi ga trebamo prijeći.
Negdje postoje karta i odredište  vjerujem da ću ih naći.
Kad želiš sve je moguće.
Neće biti lako. No nije poenta u tome da li je lako ili teško, poenta je u tome koliko jako želiš stići tamo gdje želiš biti!? Znam da se u tom putovanju nalazi ljepota života. 
Mogu vam reći sve mudrosti ovog svijeta, poruke i savjete kako da se mijenjate i vratite osmijeh.
Vi ipak najbolje znate ko ste i kako se osjećate?!
Sve ostalo što vam kažem su tek smjernice. Vi donosite odluke. Kad bršljani zaklone put na vašim stazama života sklonite ga da leptiri i tulipani umjesto straha budu dio vaših duša. 
Do sljedeće priče: Veliki pozdrav dragi čitaoci! Slijedi slika kreativnog rada koji sam napravila insprisana proljećom.

Primjedbe

  1. Onako kako sam i ranije naglasio, poezija u prozi, i buduće stvarnosti, i filozofija, i toliki simbolizmi, i nerešena ljubav, i izvesnost nerešavanja stvarnih problema, a i izlazi iz lavirinta su još uvek daleki za tulipane i leprirove i ... Veoma suptilno, naizgled sa rešenjima unapred izabranim ali ipak još dalekim i nedodirnutim... Hvala puno, DIVNO je, Milena! Pozdrav

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Poštovanje! Hvala Vam na vašem viđenju posta koji sam napisala.
      Izuzetna zapažanja! Pozdrav!

      Izbriši
    2. Vama HVALA, zapravo i ponovo, za Vaše divne radove poezije u prozi, veoma specifičnog objedinjavanja reči unutar rečenica sa nekad i neprepoznatljivom simbolikom i stvarnošću! Veoma osećajno! Pozdravi!!!

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Zvijezdana djevojka

Kad se ljubav igra žmirke

Zanimljivo je, od nemogućeg, do mogućeg doći!