Zanimljivo je, od nemogućeg, do mogućeg doći!

U jednom prostoru vremena sretnemo ljude. Nekad obične, nekad odista neobične.
U nekom drugom prostoru tim ljudima pokažemo put.
Ili ga oni pokažu nama ?
Proljeće je polako dolazilo, budilo uspavane sanjare. I proljetna kišica rominjala je po olucima počinje priču jedna starija gospođa.
Pozorno slušam i zapisujem sve što mi pripovjeda.
Tada sam srela tu neobičnu djevojku. Kupila je grančice na stazi njenog života. 
Kažu kad sretnete nekoga na putu na kom se i sami nalazite, to su vaše staze života.
Nakupila ih je u jednu korpu od pletenog pruća. Išla sam tik iza nje i posmatrala je.
U trenutku je naišla na deblo drveta. Okrenula se ka meni i počela se vraćati natrag.
Rekoh joj: Stani! Nemoj odustati kod prve prepreke.
-To nije prepreka, već deblo koje ne mogu skloniti.
- Dijete moje vjeruj mi, to je prepreka.
-Ti vidiš tek deblo, ja vidim mnogo više.
-Pratila sam te od samog početka na tvojoj današnjoj stazi života. 
Jer svaki put kojim kročimo su naše životne staze. Sve što vidimo na putu su znakovi.
- Tako te grančice u tvojoj korpi predstavljaju male probleme. Njih si uzela u ruke i stavila  u korpu.
- To znači da male probleme skupljaš i nosiš na svojim leđima.
-Kad si došla do debla, odlučila si se vratiti natrag i ostaviti probleme da stoje.
-Sve su ti to znakovi i poruke dijete moje.
-Ali samo sam krenula skupiti drva za ogrjev.
- Da, razumijem. Ali, pazi sve grančice su ostale iste onakve kakve si našla na putu.
-Što znači da ništa ne mijenjaš po pitanju problema. Preko debla si mogla prijeći, ali nisi.
-Tebi je jednostavno lakše vratiti se natrag. -Ti me ne poznaješ kao ni ja tebe.
-No, danas sam tvoj glas savjesti.-I sa razlogom sam tebe baš srela.
- Ti imaš djevojko mnogo želja, ali one žive u tvojoj mašti.
-Nisi im dala krila da polete kao što ptice lete nebom iznad nas.
- Zatvorila si se u neki tvoj svijet i tamo živiš. Emocije si prikrila, ali u dubini tvojih očiju ti si jedno veliko dijete. Brineš više za druge nego za sebe samu.
- Skupljaš te grančice za tvoju porodicu. 
-Kako Vi sve to znate o meni? 
- Godinama pratim ljude, i svi pomisle da sam i sama čudak jer imam neki moj pogled na svijet.
- Živim u šumi, pored izvora u jednoj staroj kućici. Dobila sam je na poklon, jer sam pomogla jednom zanatliji i njegovoj porodici davno.
Od tog trenutka pomažem ljudima. Čitam mnogo knjiga, tako s vremenom naučiš čitati i ljudska lica.
Na njima piše sve.
- Pođi samnom do mog doma, na jednu toplu šolju kakaa. Pripremila sam i jedan kolač, po receptu iz stare knjige o kuhanju. Dobro bi mi došla pomoć, da znam vrijedi li taj isti kolač prodavati?
- Treba mi objektivan pogled, jer moj je subjektivan. Iako priznajem da sam veoma samokritična osoba. Jedna od mojih karakternih osobina.
-Ti si vidiš slična meni po tom pitanju. Iako često ne kažeš šta misliš u potpunosti, da ne bi povrijedila druge.
- Izvinite, ali vas ne poznajem, a i trebala bih ići kući !?
- Ne brini djevojko, razumijem tvoju nepovjerenje, i sama bih odreagovala isto.
- No, pristala je da pođemo do mog doma. Odlučila sam je pustiti da govori sve ono što osjeća.
Dok smo išle putem, rekla mi je sljedeće: Rekli su mi da sam sanjar, podstanar u realističnom svijetu.
Rekli su da zvijezde ne možeš dohvatiti rukama, da je dalek put ka sigurnim lukama.
Da ne možeš u duši ostati dijete, već odrasti treba.
Da ne možeš sanjati, imati svoje parče hljeba. 
Kad ti zatreba da prosipaš mrvice, poput Ivice i Marice. Jedino tako nađeš put do svoje kuće.
O rekli su da nemoguće, ostaje nemoguće.
Rasuli su poput bisera želje moje, po putu od korova, dom svoj tražim još ga nisam pronašla.
Kažu da korov neće postati cvijeće, i da daleko je put do sreće.
Znam i osjećam sreća je u nama svima, zarobili smo je, jer nas tako uvjere dok nam govore.
U mojim očima skrila se tajna, u njima ogleda se zvijezda sjajna, ne vjerujem kad kažu da sreća nije trajna. I dok skupljam rasute bisere, i neveri dok traju, samo rijetki prepoznaju, samo rijetki osjete i ostanu dijete!
I plačem pustim suze da teku, da idu putem svojim, još uvijek vjerujem da postoji dobro u svima.
Da negdje svako svoju sreću ima.
Njihove priče jedna, drugoj liče. U sebi imaju ljubavi,u duši toliko topline, a drugi to ne vide.
Imaju snagu ne biste vjerovali. Možda ste ih nekad u masi prepoznali?
Skrivaju poglede, dok oko njih drugi ljudi nose dvoglede. 
U lancima sa katancima su zarobljena njihova osjećanja. Od suza zarđali snovi. 
Osmjesi skriveni u sjeni čekaju da se vrate da pokucaju na vrata, jer jedini ključ imaju da otključaju odaje. Strah opstaje i nikad ne vjeruju ljudima, ostaju sami među drugima.
U njima ne biste vjerovali toliko snage ima.
Danima, sati teku, godine prolaze na istom ostaju. 
Čini se, da su se predali i pustili vrijeme da teče. Isto im je sve, bilo jutro, dan ili večer.
U tom razgovoru stigli smo do moje kuće.
Vatrica je već dogorjevala, založih je iznova. Skuhala sam nam kakao i iznijela kolač na sto.
Djevojka je probala kolač i nasmiješila se. - Meni je to bio znak da joj se kolač svidio.
-Znate gospođo, nasmijah se jer oduvijek imam želju imati moju slatičarnicu.
- Još dok sam bila dijete, uvijek sam bila u kuhinji.
Od ostataka materijala za kolače koje su pravile mama i baka ja sam izmišljala moje recepte.
- Kolač vam je jako lijep, no dodala bih malo marmelade od šipka, u ovaj fil od čokolade i keksa.
- Znate on će dati posebnu aromu.
- Hvala ti djevojko na savjetu.
- Vidiš da si danas na putu srela znakove. I svi su ti prenijeli poruku, ja sam bila tu da ih pretočim u priču. Već pada mrak i vrijeme je da kreneš svom domu.
-Zapamti sljedeće: Kad se budeš vraćala svaku grančicu prepolovi, tako ćeš riješiti male probleme.
Onog trena kad dođeš do debla, njega gurni iz sve snage. Tako ćeš riješiti velike probleme.
-Recept ti poklanjam, napravi tog kolača više i otiđi na tržnicu i ne zaboravi dodati u njega, ono što si rekla da treba. Tako će u njemu biti sve ono što si danas rekla i što sam ti rekla.
Prvi put si pustila sa usana šta ti duša skriva. Riješila si se tog tereta, sad tvoje želje mogu letjeti poput ptica, koje nam se vraćaju sa juga. Ti kreni prema sjeveru od moje kuće i vratićeš se prije noći svom domu. Vjeruj u svoje želje, i ostvariće se. Ali, vjeruj svim srcem. Neće ti biti lako, ali ni teško. Sve zavisi od tebe, ne od drugih, oni nemaju više tu moć da ti mogu promjeniti tvoju samouvjerenost.
Nju si danas našla i zajedno ćete kročiti kroz svijet. Od nemogućeg, može uvijek čovjek doći do mogućeg!
Reče mi ta gospođa da ju je djevojka sve poslušala i  je vidjela par puta. No, djevojki se izbrisao njen lik iz sjećanja. Naime gospođa je bila mudra žena, koja je pomagala drugim ljudima, poslije tog im je izbrisala iz sjećanja svoj lik. Kaže mi da je djevojka uvijek kad bi je vidjela imala onaj osmijeh, kao kad je krenula od nje tog dana. Sve ju je poslušala i otvorila je slastičarnicu u gradu, ostvarila je želju i pomagala je drugim ljudima.
Reče mi ta gospođa dok zatvarah svesku: Dijete moje i danas se pitam: Učim li ljude na stazama života ili oni uče mene?
- Vjerujem da na tim životnim stazama učimo jedni, od drugih!-odogovorih.
- Tada mi ta baka pruži parče papira  na njemu bi napisan recept za kolač koji su ona i djevojka zajedno složile. Zove se: Zanimljivi kolač.
Zahvalih se na priči i receptu. Dok sunce svojim zrakama uživa u buđenju prirode svaka od nas krenula je domu svome.
 Odlučih napraviti kolač i podijeliti sa vama.
Želim svim ženama: Sretan 8. Mart! Vjerujte u snove!
Do sljedeće priče: Velikiiiiiii pozdrav svim čitaocima!
Zanimljivi kolač:
POTREBNI SASTOJCI:
KORA:
- 4 JAJA
- 4 KAŠIKE ŠEĆERA
- 4 KAŠIKE BRAŠNA
- 4 KAŠIKE VODE
-1/2 PRAŠKA ZA PECIVO
-1 KAŠIKA KAKAA
FI: 1
- 1/2 LITRE MLIJEKA
-3 PUDINGA OD VANILIJE
-200 GR ŠEĆERA
- 200 GR MARGARINA
- MALO ŠEĆERA U PRAHU
FIL:2
- 4 KAŠIKE MARMELADE OD ŠIPKA ILI KAKO VOLITE
- 400 GR PETIT KEKSA( IZLOMLJENOG)
- 3 DCL MLIJEKA
-100 GR ČOKOLADE
PRIPREMA:
Mutiti jaja, šećer, vodu, dodati brašno zajedno a praškom za pecivo i dobro sve sjediniti. Izliti u podmazan pleh i peći na 180 C oko 20 minuta.
 Za prvi fil: Skuhati puding sa mlijekom. Ohladiti i u ohlađen dodati margarin koji ste prethodno malo razmutili sa šećerom u prahu. Izmiješamo i podijelimo fil na dva jednaka dijela.
Zatim koru premažete jednim dijelom žutog fila i onda pripremite drugi fil.
Za drugi fil: Izmrviti petit keks, ne potpuno već u komadiće, u mlijeku otopimo čokoladu, marmeladu
i tako vruće prelijemo preko petit keksa. Dobro izmješajte kako bi se sve lijepo sjedinilo.
Zatim prelazimo na završnu fazu pripreme.
Na žuti fil stavljamo drugi fil, dok je još topao. Onda premažemo drugim dijelom žutog fila.
Odozgo kolač možete posuti kokosom, orasima ili urendati malo čokolade. Kako volite!? Po vašoj želji. Kolač izrežite na kocke i uživajte u degustaciji sa dragim ljudima.
Znam zapetljala sam malo no, budete se vi snašli. Naravno uvijek margarin možete zamijeniti maslacem. Prijatno!
Slijedi slika!


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kaži šta osjećaš

Zamisli

U skerletu od ljubavi