Zvijezdana djevojka

Stavi perje na dlanove, sve uspomene spakuj u kofere. Za stare gradove nađi nove cipele.
Nauči oči i korake da zapamte sve ulice kojim prolaze.
Sakrij ožiljke ljudsko oko ih lako otkrije. Jer kad vide tvoje emocije, prelaze granice tolerancije.
Ako treba, budi santa leda?! Suze zatvori u kutije napiši pristup zabranjen.
Osmijehe stavi na lice kao naljepnice. Neće znati da su lažni, tebi biće to koraci važni.
Oni su ulaznica za bal pod maskama. Ostani skrivena.
Kad pitaju ko si? Ti reci: Djevojka bez imena.
Ime tvoje ostaće tajna do ponovnog susreta kad budeš sigurna da si ih otkrila!?
Za tebe šivana je haljina od baršuna. Imaćeš cvijet u kosi i knjigu u rukama. Na plesnom podiju bićeš svima zagonetka. Nakon toliko godina ti si se vratila. Zapamti nisi grof Monte Kristo, tvoj cilj nije osveta. Iz tvrđave u kojoj si živjela u dvorac kročićeš stepenicama, djevojko bez imena.
Oko prozora obrasla je mahovina, dvorac je napušten već mnogo godina.
To je put tvoga povratka. Kad dan zamjeni noć, kući ćeš poći.
Sakrij tragove od kočije u ovoj priči dobre vile ne postoje. Čuvaj patike, iako
nisu staklene cipele. Tvoja uloga nije lik Pepeljuge. Ne ti si iz neke priče druge. Ti princeza nećeš postati, ti ćeš za njih djevojka tajanstvena ostati. Ne postoje prinčevi u ovoj priči iako po nekim dijelovima ona na bajku liči!? Na rukama nosićeš narukvice na njima su tajni znakovi koji otvaraju vrata tajnog prolaza. Knjigu koju sa sobom nosiš treba da čuvaš jer u njoj imaš sve podatke za zadatke. Pero je unutar tajne odaje samo njime pisati se može jer sve riječi dok pišeš same od sebe se slože. Nisi ti ono dijete koje si nekad bila, godinama si učila za povratak među ljude. Pazi jer znaš da unutar sebe sve prošle dane imaš! Čuvaj cvijet u kosi, ako ti nestane maska može sa lica da ti spane!?
Došla je i ta noć kad će djevojka na bal poći, stepenicama do dvorane doći. Sa maskom na licu kročila je gledala pravo straha nije bilo, iako se u dubini duše par treptaja skrilo.
Znala je da vrijeme brzo teče, dan prolazi i dolazi veče.
Svi su gledali u oči neobične boje, ona je tražila vrata koja negdje sigurno postoje.
Prepoznala je lica iz nekih prošlih vremena bila su ta lica tamnica njena.
Koliko suza koliko, tuge zbog pohlepe? No sjetila se nije tu, radi osvete.
Zamoli je jedan mladić za ples. Da ne bude sumnjiva par koraka je otplesala, a zatim tiho i nečujno nestala. Kroz hodnike uz pomoć fenjera pronašla je vrata iza kojih skrivena je tajna odaja.
Pročitala je sa narukvica znakove i vrata se polako otvoriše. Na sred odaje sto, na njemu pero ostavljeno. Prilazi oprezno, uzima pero, knjigu otvara i počinje pisati. Na jednom slova se počeše brisati. Zna još malo i treba ići vremena nema iznova da piše. U tu prostoriju jednom se ulazi i nemaš pravo ući više. Onda se sjeti cvijeta u kosi on posebnu čaroliju nosi.
Iz kose ga stavi na stranice i sva se slova vratiše, a onda se složiše. Jer to pero piše jednom u godini. Njime mogu pisati pod neobičnim zvijezdama rođeni. Njeno ime tajna bijaše i ljudi ga nikad ne saznaše. Protjeraše je iz zemlje još kad je dijete bila. Živjela je u tvrđavi zarobljena godinama. Zahvaljujući učitelju se vratila.
Na njenoj kosi iscrtaše se tribali koji su je za jedinog vlasnika pera priznali. Uzela je pero i knjigu krenula nazad put stepenica no pao je cvijet na stepenice maska je spala i otkrila njeno lice.
Pero u ruci ostalo, knjiga pala i otvorila se posebna stranica. Na njoj ispisano ime njeno i sve bijaše otkriveno. Svi koji su je sa roditeljima iz grada otjerali prepoznaše je po njenoj crvenoj kosi i tribalu jer znali su da samo vlasnik pera to može da nosi.
Ona nije djevojka bez imena ona je Zvjezdana-čuo se glas kako je doziva.
Počela je čitati redove u knjizi, a drveće počelo je u sred dvorca rasti znala je da se jedino tako može iskrasti. Pored drveća jedna sova sletjela i put do kočija joj pokazala. U kočije je sjela i brisala tragove išla je kroz tajne prolaze. Haljina od baršuna se zapetljala dok je trčala u patikama kroz staze one su je vodile do slobode. Mrak je već padao tražila je dom jedino je bila sigurna u skloništu svom.
Na vratima njenog doma stajao je učitelj koji je znao kako je u dvorcu sastanak izgledao.
Gledao je u djevojku neobičnu i posebnu. Rekao je tog trena: Nisi ti sjene sjena, dijete, ni djevojka, sad si postala jaka žena. Vratila si se tamo gdje pripadaš, vratila si sve ono što si mislila da više nemaš? Slobodna si, od ovog trenutka gospodar prostranstva, a ne tek ovog kutka.
Zvjezdana djevojka se vratila nakon toliko godina. Tribali u crvenoj kosi, pero i knjigu u rukama nosi. Narukvice sa znakovima, skriveni tragovi od kočija. Nosi patike, a ne staklene cipele. Veoma neobična je. Njen cvijet vjetrovi u kosu vratiše.
Bez maske na licu slobodno gradovima u haljini od baršuna hodi, konačno je na slobodi.
Do sljedeće priče: Veliki pozdrav, dragi čitaoci!

Primjedbe

  1. Divna bajka sa porukama današnjice. Veoma lep rad ZVEZDANE radionice umetničkih dela! Puno poruka veoma važnih, puno saveta, puno želja za izbavljenjem... Pa i bez učitelja ona je bila sasvim neobična i sposobna i spremna da se vrati u široke prostore slobode. Veoma lepo!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Poštovanje! Veoma dobro zapažanje! Upravo tako kako ste rekli.
      Ponekad neobični ljudi imaju toliko snage u sebi. Postoje ljudi koji su im učitelji
      i pokažu im smjernice, a oni dalje nastave sami.
      Ugodan ostatak vikenda! Pozdrav!

      Izbriši
    2. ~~~ Lep odgovor Milena i ja to stvarno cenim... Hvala i lepo neka bude i vama. I neka i nadalje budu dela ove vrste ovako naizgled komplikovano duga ali suštinski sa veoma jakim da ne kažem jednostavnim porukama i potsetnicima - kako dalje u raznim situacijama. Veoma promišljivo pisanje u veoma posebnom stilu...samo naizgleg pripovedanje ali ja osećam toliko mnogo poruka koja vi sami samo ponekad i javno kažete u ovim slovima... I to je zapravo lepota ovakvog pisanja iz ove Radionice zanatske radinosti poetskoh priča iz duše... Pozdrav! ~~~

      Izbriši
    3. Uvijek me obraduju komentari, jer lijepo je pročitati poruke čitalaca. Vidjeti njihova viđenja
      priče koju napišem. Zato blog i postoji da ljudima prenesem poruke koliko ima sitnica u životu
      koje su zapravo velike stvari. Da pronađu osmijehe iako su skriveni, da vjeruju u ljubav i čuda i kad se čini da je to gotovo nemoguće !? Učim čitajući priče drugih blogera i pisaca.
      Hvala Vam kao što obično kažem na komentarima koji mi pokažu kako priča izgleda sa druge strane ogledala. Pozdrav!

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Kaži šta osjećaš

U skerletu od ljubavi

Zamisli