Škrinja, švelja i špajz

Samo mi kaži gdje je ta kuća, bez laži ?! Da je potražimo i u njoj živimo. Crtaćemo po zidovima kredom. Putovati isključivo srijedom u mjesta okovana ledom. A onda svaki dan neodređenim redoslijedom. Stvari će nam biti na plafonu, zabranjen pristup telefonu i vinil ploče na gramofonu. Tamo gdje je televizor stavićemo retrovizor. Kroz prozor se priroda ogleda, u ogledalu retrovizora. U kuhinji tajni sastojci, eksperimenti nekad uspiju, nekad ne, zato nosimo zaštitne naočale. Naše tave i lonci često odu na slobodu, kad hoće onda se vrate, pa nas u tim pokusima prate. Na našem stolu neobični tanjiri i čaše koje pomalo plaše goste naše. Izrađene od reciklaže, sad kad dođu te iste traže, navikli na naše čaše koje plaše. Kad gosti čaše uzmu u ruke vide stvarni prikaz svog bića. Ni sami ne znamo kako smo došli do tog otkrića. Pitamo se kako im izgleda sa trosjeda percepcija prostora. Imamo prozore bez zastora. Tako vidimo sunce i mjesec, oni nam šalju poruke. Držimo se za ruke,...

Znaš postoje legende koje su zapisane, one koje se same pišu, i one o kojim će tek da se piše. Ona to nije, niti je ikad željela biti. Ti vjeruješ da je ona otišla? Samo je klimnuo glavom, dok pogledom uhvatih onaj jedan grč na njegovom licu. Njemu svojstven. Nije volio mnogo da objašnjava svoja stanja i osjećanja. Ako ih je neko znao zatrpati, onda je to bio on. Nije otišla, samo je odsutna, ali neće biti ista kad se vrati. Jer kad god se vrati, drugačija je. Mijenjaju čovjeka ti putevi i zadaci nimalo laki u ovom trenutku. Ja sam njena sestra, i to nije uloga iz više razloga, već sam odabrana da budem njena sjena. Vidiš, sjedimo ovdje dok dan pozdravlja veče i zove ga na nove vidike i priča mu sve doživljene slike. Ti vidiš jednu, njeno lice koje ti je misli obuzelo i zavrtilo u vrtlogu iz kojeg izlaz ne možeš pronaći. Voliš tu njenu tajanstvenost koja je kontrast u ovom vremenu. Ona ode kad poželi, ne kad bi trebala. Poželjela je jednom da ti sve kaže, ali ona radije osta...

Ti si na stolici, knjiga nema na polici, kazaljke su bez sata, bez ključeva vrata. Misli su ti u transferu, spakovane u koferu. Pa ih sabereš i odreaguješ. Onda ti dušu dotaknem i ...ti si na ulici sa narandžom u ruci. Poput kugle je baciš da srušiš čunjeve. Na rukama tvojim vidim žuljeve. Rekli su mi da si nekad bio obućar i popravljao cipele. A onda bi se one vratile na ulice. Sad čuješ ritam tih cipela. Ti si na vrhu planine i posmatraš daljine. Na zelenim poljima leptiri oko tvoje glave elipse prave. Čuješ kako sa radio prijemnika dopire muzika. U kajdanci pored violinskog ključa note upiši. Pamti melodiju dok pokazuješ taktove pomoću olovke. A zapravo stojiš usred oluje i pitaš se da li te neko vidi i čuje. Od čestica magle stvorili su tvoje lice. Magla kad ispari ostaju čisti vidici i jedan grad kao na razglednici. Sjediš za stolom gledaš u drveni sto izrezbaren sa inicijalima. Pod prstima osjetiš koru drveta, što je tu bila i kapi kiše pila. Ustaješ iz kreveta...

Reći će ti riječi od baršuna. I čini ti se kako sve dobija smisao. Pročitaj to pismo ljubavi koje si potpisao, a nisi ga napisao. Prazan list, slova lete zrakom, ti okružen si mrakom. U ovoj atmosferi čuvaju te zvijeri pitome. Nestaće iz kompasa igla i ostaće samo slova u krugu, a u džepu nemaš drugu. Pronađi je u sjeni i onda je zamjeni. Tečnost u kompasu igla se sporo kreće ti trebaš ići sam, drugi ti puteve reći neće. Imaš osjećaj kao da se držiš za uže koje ti izmiče iz ruku. Ljudi oko tebe prave buku. Ti kupiš poput spužve i  upijaš sve u sebe, količina emocija postaje sve veća, teško je držati uže dok oko tebe zvijeri kruže. I nije u pitanju hrabrost ni izdržljivost, ovdje do izražaja dolazi snalažljivost. Kao da bacaju ispisane papire, oni lete oko tebe, ne možeš pročitati šta piše. U plinovitim omotačima, smatraju nas posmatračima. Zamrznuti međuplanetarni prostori, gdje su ti svi osjećaji zaspali. Neka te ne čudi ako ih neko probudi, to su ljudi. Gasoviti prek...