Uzmi ključeve i otvori vrata, vidjećeš kazaljke sata

Ti si na stolici, knjiga nema na polici, kazaljke su bez sata, bez ključeva vrata.
Misli su ti u transferu, spakovane u koferu.
Pa ih sabereš i odreaguješ. Onda ti dušu dotaknem i ...ti si na ulici sa narandžom u ruci.
Poput kugle je baciš da srušiš čunjeve.
Na rukama tvojim vidim žuljeve.
Rekli su mi da si nekad bio obućar i popravljao cipele.
A onda bi se one vratile na ulice.
Sad čuješ ritam tih cipela.
Ti si na vrhu planine i posmatraš daljine.
Na zelenim poljima leptiri oko tvoje glave elipse prave.
Čuješ kako sa radio prijemnika dopire muzika.
U kajdanci pored violinskog ključa note upiši.
Pamti melodiju dok pokazuješ taktove pomoću olovke.
A zapravo stojiš usred oluje i pitaš se da li te neko vidi i čuje.
Od čestica magle stvorili su tvoje lice.
Magla kad ispari ostaju čisti vidici i jedan grad kao na razglednici.
Sjediš za stolom gledaš u drveni sto izrezbaren sa inicijalima.
Pod prstima osjetiš koru drveta, što je tu bila i kapi kiše pila.
Ustaješ iz kreveta jutro zove kroz prozore.
Jedan pogled upućuješ i vjeruješ da negdje tamo ima neko ko gleda u pravcu tvom.
Tu gdje si to nije tvoj dom.
Izlaziš i prolaziš ulicama čuvaš sve u memoriji.
Odjednom si u praznoj prostoriji. Hladan zrak i potpuni mrak.
Neko povuče lanac od sijalice, od te svjetlosti  ne vidiš lice.
Jedan bljesak i čuješ pljesak publika u tebe gleda. Ti si u pozorištu glumiš statistu.
Nemaš tekst, samo mimiku. U ruci lopte imaš i žongliraš.
Knjigu otvaraš čitaš redove ispisane, tražiš note izbrisane.
Povisilice i snizilice, skidaš slojeve papira da se vidi tvoje lice.
U rukama držiš društvenu igru kao navigaciju.
Nalaziš se u igri i poput pijuna pratiš brojeve, onako kako kocka svoje strane okrene.
A ta kocka uvijek je u ravnoteži kako god da je okreneš, ti nisi taj koji broj može da preokrene.
Jer kocka  ima sitne točkove i algoritme koji mogu da odgovore kad se inercija i površina promjene. Izlaziš iz igre i znaš li gdje si sad?
Ti si u koordinatnom sistemu za orijentacije u prostoru.
A vjeruješ da si u tvom domu i gledaš kapi kiše na prozoru.  Negdje si u fluidima koji se tanano kreću, a krenuo si da tražiš svoju sreću. Ti si u četiri dimenzije kontiuniteta prostor-vrijeme.
I pitaš se da li poznaješ mene? U nemogućim mogućnostima svaki susret je povezan sa ljudima iz tvoga prostora. Jer znaš da se nešto uvijek krije iza zastora.
Uzimaš kartu i sjedaš u autobus da što dalje putuješ, jer ti u slučajnosti vjeruješ.
A reći ću ti da, ništa slučajno nije i sve svoje razloge ima.
Znam, jer još osjetiš onu koru drveta pod prstima.
U tvom stanu na Tv-e ekranu film teče u starom video rekorderu. Živiš u tom nekom retro vremenu.
I puštaš da se stvari same saberu, dok spremaš za dvoje večeru. Preko puta tebe samo sjećanja sjede.
I tako mudro ćute skupljeni u svoje kutke i vrate ti one trenutke. Cjeđeni sok od one narandže kad jutro osvane i sunce zrakama dopire, srce se razumu opire. Konačno uviđaš da se mijenjaš.
Ušuškaš se u tvoj kaput stari i poredaš po redoslijedu stvari.
Siguran da postoji tamo negdje ljubav za sve ljude pod nebom ovim.
Ti bićeš opet na svojoj stolici, knjige na polici, a oko tebe će da sjede neka lica nova istkana od snova. Vratiće se kazaljke sata i ključevi će imati vrata da ih otvoriš, letjeće leptiri i elipsa će u krug da se pretvori. Da ljubav dođe do tebe dozvoli.
Samo uzmi ključeve i vrata otvori.
Tekst je nastao tako što vidjeh i zabilježih trenutke u vremenu i ljudsku potragu za ljubavlju.
Autor teksta: Milena Vujinović
Slika je preuzeta sa interneta




Primjedbe

  1. Neobičan tekst i energija u njemu. Nešto ima iskričavo i tajanstveno. Voljela bih da sjedim u publici i slušam kako neko govori ovaj tekst.*:)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti od srca Ariel.
      Divna ideja već zamišljam galeriju i glumca koji čita ovaj tekst.
      I to bi bio isti glumac onaj koji je bio dio jednog posta.
      Mahovine!

      Izbriši
  2. Predivane riječi ovog teksta, ne, nikada zatvoriti vratanca svojih čula, i uvjek tragati i živjeti ljubav,
    bez koje bi život malo imao smisla :-)

    Siguran da postoji tamo negdje ljubav za sve ljude pod nebom ovim.
    Ti bićeš opet na svojoj stolici, knjige na polici, a oko tebe će da sjede neka lica nova istkana od snova. Vratiće se kazaljke sata i ključevi će imati vrata da ih otvoriš, letjeće leptiri i elipsa će u krug da se pretvori. Da ljubav dođe do tebe dozvoli.
    Samo uzmi ključeve i vrata otvori.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala Vam mnogo, na lijepim riječima koje su ujedno i poruka.
      Ljubav je potraga oko nas i u nama.
      Srdačan pozdrav!

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Samo mi kaži, gdje je ta kuća bez laži ?

Otisak ljubavi na ledu