Škrinja, švelja i špajz

Gdje si, ne čujem tvoj glas već danima? Ne odašilju ga vjetar, pijesak i kapi rose. Čitaš li zapise, vidiš li gdje se nalazimo? Ko zna da li me čuje? I da li vjeruje? Prepisujem sjećanja, unatrag ispisanog, po jednim slovima druga pišem. Ništa ne brišem, jer su mnogo jasnija ovako napisana. Skupila sam čestice hrabrosti i zakoračila stazom mudrosti, u novi ciklus od 5 godina. Završni dio projekta Koral. Jača nego prije odlučno idem ka rješenju. Ovaj put su odlučili preokrenuti tok stvari. Razdvojili su nas na tri različite strane. Nisu računali na jednu bitnu činjenicu, mi različiti po jednom smo slični. Imamo isti cilj, izaći iz projekta. Trebamo pronaći jedni druge. Saznali su za Bareta i Ninan. Mislim da znaju i za tebe. Ne mogu ti vjerovati, ovdje se sve mijenja. Oni upravljaju našim mislima kad uvide da po njihovom ne ide. Znaš da sam svojeglava, moglo se zaključiti iz dosad pročitanog. To su one dvije ravni u neravnini. Po brojevima očitavaju senzore našeg uma. Ovaj...

Znam da si ti pronašao naše zapise iz tog vremena. Da ti, što čitaš ove riječi. Tvoj lik vidjeh u snu. Više ne znamo šta živimo, a šta sanjamo. Ti se pitaš ko sam? Ne pitaj, samo čitaj, biće ti sve jasno. U tvom vremenu postoji naše, u našem vremenu tvog još nema. Ti ne znaš da te gledam kroz staklo ogledala kako sjediš i čitaš zapisano na listovima papira. Lenti se nalazi sa druge strane ogledala. To je moje ime. Upravo se okrećeš oko sebe i pogledom tražiš nekog od nas. Hroničaru vremena, nismo mi neko kog možeš vidjeti. Mi bar nismo bili sami u skladište odaslani. Ti si sam jedino što ja putem ovih papira s' tobom razgovaram. Znala sam da ćeš biti tu, sve sam pripremila za tvoj boravak. Vrijeme koje ćeš tu provesti, jednog dana tebe će do mjesta gdje smo mi dovesti. Ni tu me nećeš pronaći. Uvijek odem. Teško shvatljiva, izdvojena i odvojena od uobičajenog svijeta. Vođa ekipe iz jednog razloga što je moj zbir brojeva bio različit od njihovog. Duge su noći, znam d...

Zapisuje još jedan dan... Još jedan dan u nizu, čeka reprizu prethodnog. U režiserskoj stolici scenaristi. Pišu scene u hodu, da sa likovima popune polupraznu sobu. Stvari ne govore, iste ne mogu da se u ljude pretvore. Svako slovo nešto novo, a tako isto kao po tačno utvrđenom redoslijedu. Da se tek ispiše, jer ponavljaš scene, a tražiš promjene. Kroz pukotine između daski vidimo smjenu dana i noći. Tri čovjeka odaslana prije pet godina na ovu lokaciju. Animacija iz nekog stripa, po njihovom odabiru složena ekipa. Za ljude smo stranci u noći, neznanci po danu. Živimo u skladištu koje je već godinama napušteno. Transportujemo reciklirani otpad i tako dolazimo do hrane i vode. Biti izvan zidova kad te koraci vode i imati osjećaj slobode je nešto neopisivo. Na rukama imamo žuljeve, koje osjetimo onog trena kad se novi dodaju na stare. Pitali smo se zašto ovo mjesto i zašto baš nas troje? Nakon nekog vremena, prestaneš da se pitaš. Odgovori se vraćaju poput bumeranga. Ist...

Čudan je to splet, u mom svijetu ne postoji moj svijet. Meni je on odjek sna, meni je on isto što i ja. Moje ogledalo i lik u njemu koji se odražava. Iza zavjesa i paravana živim ljudima tako strana. Jedan stan u potkrovlju, rode na krovu. Mojim prijateljima se zovu. Pišem ne znam da li će negdje stići pisma spakovana u koverte. Ali eto pišem, neko će pročitati. To ću znati onog trena kad pismo uzvrati. Uz kuću raste neobično drvo visterija, za mene oduvijek misterija. Stvaran je pauk na kori drveta, nekoliko kofera ispod kreveta. Spakovane stvari, prazni ormari. Sijalice i sjene pričaju priču za mene. Koraci po podu sviraju odu. U jednom uglu sobe svijetlost prodire kroz pukotine, čuju se glasovi ljudi prolaze. Šušti lišće, vjetar svira njegovim strunama. Šta je to u nama? Pospane oči, budne noći. Od svilene bube preko sobe svila, slomljena krila ne popravljaj, te rane ne diraj! Pusti da se same zatvore u ožiljke pretvore. Nemoj da ih popravljaš, samo tragove ost...