Pisao mi je...
Pisao mi je...
Zaboravio sam kako se voli.
Stavio sam nas u vrijeme u koje mogu da nas vratim.
Tada bih ti sve rekao i ne bi čekao.
Volio bih te i ljubio.
Dao bih noći sve da me tvoj glas probudi.
Da si tu kad zora zarudi i ostani dok zima ne zastudi.
Septembar moj budi.
Budi tu... u mom naručju, nasloni svoju glavu na moje grudi.
Budi mi zrno nade u džepu mog kaputa.
U džepu s' one strane gde se čuju otkucaji srca kao pjesme tebi pisane.
Bez tebe sam ja kao ulični svirač bez gitare.
Kao voz, bez voznog reda.
Bez tebe sam kao Aljaska bez leda.
Izgubljeni dječak kom nedostaje djevojka iz Nedođije.
Kišo moja što po suši duše padaš, da li mi se noćas nadaš?
Tiho se prikradi pa ukradi sjete kad me posjete.
Budi mi zrno nade na dlanovima, budi djevojka koju znam.
Dugo sam ostavljen da budem sam i tako mi treba da te pred vratima ugledam.
Bez tebe sam ja ko noć u kojoj se spava, ali se ne sanja.
Bez tebe sam knjiga, koja nema riječi.
Ponesi pero malena i napiši riječ koju, ugrij ovu dušu moju.
Dođi malena u vremena gdje sam nas dvoje skrio.
Gdje sam zrno nade ostavio.
Piše mi još uvijek pisma, kao nekad što su se pisala.
Volim ga, kao što sam ga uvijek i voljela.
Zrno sam mu nade u džepu kaputa.
Moj izgubljeni dječak luta, već dugo je sam.
Tako ga trebam da se pojavi i da me zagrli.
Ti znaš da ćemo se sresti u Nedođiji.
Pisao mi je... sjećam se filmova koje smo gledali, pjesama uz koje smo plesali.
Septembar je malena nedostaje mi toplina doma koju smo imali.
Sad su mi fotografije na to vrijeme tragovi ljubavi.
Bez tebe sam kao lutalica ranjenog srca.
Malena otvori te tragove vremena kad si me voljela.
Znam da si uz mene mislima i da noći provodiš sa mojim pismima.
Znam da gledaš kako laste odlaze na jug i lišće kako leti sa vjetrovima Septembra.
Tražiš mene izgubljenog dječaka u Nedođiji.
Malena kako smo se voljeli.
Budi mi zrno nade na mojim dlanovima u danima jeseni.
Znad da misliš o meni.
Izgubljeni dječače teče veče i ulični prodavač kesten peče.
Tu si znam... osjećam tvoj dodir u hladnoj noći.
I gledam te tvoje oči.
Dolazi dječače, malena u vremena u koja si nas skrio gdje si trag nade ostavio... još čuvam zagrljaj iz tog trenutka kad si me s ljubavlju zagrlio.
Autor teksta: Milena Vujinović
Slika preuzeta sa sajta Pixabay
Primjedbe
Objavi komentar