Škrinja, švelja i špajz

Ptice prave srce od krila. Na praznom papiru tragovi mastila. Čuju se koraci što idu kroz ulice. Samozatajno u obloge stavljam srce. Ne otkrivam svoj lik. Ja sam putnik noći što skriva oči. Neko u stanu preko puta ulice pušta gramofonske ploče. Ja još ne spavam, otkucavam vrijeme kazaljkama sata i lagano zaključavam vrata. Vjetrovi između zgrada dišu, ruke mi priču pišu. Izmaštanu u stanu gdje svjetlost prolazi kroz roletne.  Nekad su noći tako sjetne, nekad su za to da uz muziku plešemo. Ptice prave srce od krila. Od paperja i pera, ja sam iz nekih drugih sfera. Djevojka sa tri kofera što putuje vozovima. Ušunjam se u dan, otključam stan. Neko zvoni na vratima, zvone i telefoni. Pogledam kroz prozor kako lete baloni. I letim sa njima. Ostavim prazan prostor telefonima.  Otvorim vrata onom ko zvoni. Izvinite mlada damo sačekaću dok se javite, zvone vam telefoni. Neka zvone, sve do Vasione. Znam da za mene imate pismo. Ono ipak najljepše miriše, ono inspiriše. I kad željno iščekuješ da

Ušuškala sam prazne hodnike da im bude toplije. Otvorila sam knjige da ih listaju vjetrovi. Ostavljam šešire na ulične svjetiljke kad sunce ugrije da im bude hlad. Pretvaram ovaj grad u scenografiju iz filma. Šapućem uloge glumcima, skrivena iza ormara. Sama razgovaram tišinu u ovom filmu. Idemo patike i ja.  Imam u rukama zadatke iz enigmatike. Sinonim sam za tu riječ u meni je enigmatika odavno već. Budim snove, šapućem im stihove. Često ih uspavam pričama iz rukava. U zemlji zaborava postoje odaje gdje svako sjećanje stanuje. To su biblioteke napisanih osjećanja. Dok spava grad sjedim i čitam knjige na obodu vremena. Uzimam gramofonske ploče, stihovi se toče u čašu od stakla. Pričam svicima i nekim neznanim licima. Tražim toplinu vidim hladne fronte u srcima. Ne znaju ko sam, iz kog sam grada. I ko je ta djevojka koju prati gitara. A ja balanisiram kao lopta na vodi. Šta bude kad pitam ljude, jesu sretni? Vuku svoje korake niz ulice. Zatvore srce i sakriju se od svih.  A ja pošaljem

Još jedan korak i prošli smo stazu. Išli smo po snjegu i mrazu. Išli smo po suncu i kiši. U dušu zapiši. Pronađi srca mog mapu. Moje će oči biti svjetlost u mraku. I bliže si mom koraku. Još jedna riječ i prešli smo mostove koji djele naše obale. Išli smo po vjetrovima. Opirali se burama i morskim strujama. Išli smo kad svi spavaju da nas ne vide. Kako tvoj korak, pored mog ide. Još jedan akord na gitari zajedno smo svirali. Da bi muzikom i pjesmom ljubav jedno drugom darovali. Išli smo kroz tišine rasipali note kao papire. Gledali djecu kako se igraju žmirke. Vratili se u djetinjstvo i igrali sa njima. Proletila noć i već svanjiva. Pomalo sam ti sanjiva. Išli smo kroz pjesme i plesali kroz noći. Ja ću ti doći. Sjetim se kako s ponosom iz džepa izvučeš čokoladu sa kokosom. I kako se vjetar igra sa tvojom kosom. I kako kišne kapi padaju po nama. Nema kišobrana, već nas čuva štit ljubavi. Ja ću ti doći jedne kišne noći. Ja ću ti doći jednog sunčanog dana, sa tajnom na usnama. Sviraće git

Dobrodošao u moj svijet. Za tvoja krila ovo je nepoznat let. Dobrodošao u moje romane. Na listovima pek papira napisane. Dobrodošao u moje fotografije. Gledaćeš albume jednog dana, sa osmijehom na usnama. Dobrodošao u moje portrete. Kad nacrtam ptice u tvojim očima one lete. Sjedi za sto gdje se u oči gledamo. Dobro mi došao. Dok sjedimo za stolom, noć se spušta nad gradom. Ti sa gitarom, sviraš i pjevaš. Između ne voliš i voliš. Između ostaješ i nedostaješ. Između strasti i čežnje. Dobro mi došao. Između zrna pijeska i leda. Između tvojih riječi sa usana i pisama. Naši pogledi govore o ljubavi. Između tanga i bolera. Između punih ormara i kofera. Između Zemlje i Svemira. Između nemira i mira. Tvoja gitara svira. Dobrodošao u zabranjene gradove. Ti ne znaš ove ulice. Samo po sjećanju prođeš kroz drvorede lipa. I zamiriše ono vrijeme kiše kad smo se sreli. Zamirišu ti lipe dahom jula. Zagrliš me i kažeš, draga ustanimo od stola, noćas bi da šetamo. Da ne spavamo cjelu noć i zvjezde da g