Buntovnica

Probudila se iz snova  i zakrpila rane koje su joj ostale od prošle borbe. 

Osmjehnula se. 

Koja hrabrost da na suze staviš osmijeh. 

Jednu iskru iz koje će krenuti varnice.

Pogledala je kroz prozor i vidjela kako se planine 

prekrivene snjegom druže sa pticama.

Ogrnula je ogrtač i umila je lice.

Pogledala se u ogledalo i sjetila se.

Ona je odabrana, otuđena i zaboravljena.

Dodirne rukama lice i zna da je to ona.

Da je to uvijek bila i ostala ona.

U svijetu koji ima svoja pravila i ne razumije ljude.

Nije htjela biti dio većine, odlučila je da ide sama.

Oblači se i sipa čaj u šolju. 

Nije nikad voljela čaj, ali bi ga svako jutro skuhala za njega.

Vjeruje da će se jednog jutra pojaviti pred njenim vratima.

Ojačala sam za ovo vrijeme otkad se nismo vidjeli.

Gdje li je on sad?

Ne mogu jedno bez drugog koliko god bili daleki.

Čovjek koji joj je pružio ruku.

Različiti po svemu, ali po srcu slični.

To prijateljstvo se ne može objasniti riječima ono jednostavno biva.

On je uvijek govorio da je ona tajanstvena i žena koja se rijetko sretne. 

Nekad nije mogao da razumije njene patike a ni njene korake. 

Saslušala bi ga i nastavila svojim putem, slobodna poput vukova.

U svijetu koji je drugačiji, borbe koje vodi postale su joj način da opstane.

Otkad je on otišao iz grada, ona se bori za njega i sebe.

Vjeruje da je dobro, jer čovjek poput njega je naučio da se snađe.

A ona? Ona je otvorila zakopčane džepove i izvukla sve trikove koje je s godinama naučila.

Uvijek tu da pomogne drugim, ali da ne znaju. Sluša priče o sebi. 

Ljudi žele znati ko je ona?

Zašto skriva svoje lice. A kad bi znali da je vide svaki dan.

Da sjedi za istim stolom sa njima, čita knjige u istoj čitaonici gdje čitaju i oni. 

Da šeta istim ulicama i da dobro znaju njen lik.

Nije superheroj nacrtan u stripovima i odaslan na filmska platna. 

Ne, ona je djevojka koja je dio ovog grada koji iako u ruševinama opstaje uprkos 

vremenu u kom se nalazi.

Tako i ona opstaje, ranjiva i jaka.

Neukrotiva i slobodna djevojka koja umije suze zakrpiti i staviti osmijeh koji ima vatru u sebi, plamen koji tinja i daje snagu drugim ljudima.

Daje snagu i njemu tom jedinom odistinskom prijatelju koji je bio i ostao uz nju.

Kad se ućute nemiri ona stoji na krovu grada i čuva sve ljude u njemu i donosi mir.

Ako je nekad vidite, vidjećete je sa knjigom u rukama, sa gitarom preko ramena.

U kaputu, patikama i sa koferima u kojim su priče koje piše.

Stoji i ne odustaje jer vjeruje da će njen prijatelj doći.

Svoja i slobodna, istkana od ljubavi i dječije radosti u srcu i duši.

Rijetka žena, kako je rekao prijatelj.

Ona će uvijek reći da je jednostavna, svoja i slobodna kao ptica.

Ona je buntovnica.

Autor teksta: Milena Vujinović

Dragi prijatelji i čitaoci ovo je 500 priča koju sam napisala i objavila na blogu.

Zahvalna sam vam, od srca, duše i pera koje piše na podršci pričama.

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay