Priča mi on
Otvorio je prozor i gledao kako jutro razgovara sa suncem. Naslonio se na okno prozora i ispijao kafu. Tražio je u romanu svojih dana neku skrivenu rečenicu. Htio je da mu otkrije tu tajnu o kojoj je slušao. Često puta bi je zaboravio, spakovao u kofer sjećanja. I sad kad mu treba ta rečenica, sakrila se gdje je njoj milo. Nije on želio da se zatvori u tu sobu koja ima divan pogled na ulicu i koja je sačuvala sve njegove neprospavane noći. Pričao je on tim zidovima i golubovima na krovovima svoje besane dane. Čitao je knjige i slagao na jednu stranu pročitane, a na drugu one koje tek treba čitati. Danas mu se ne ide vani, provešće dan u toj sobi što je ispisala pisma koja još u kovertama stoje i gledaju prema vratima. Traže da se stavi markica i pošalje na adresu. Pošta mu je daleko. On je ta pisma dostavio u svojim mislima. Čak su i pročitana i on odgovore na ista već zna. Nekad, se osjeća kao pisac, kao pjesnik koji stihove piše na papirima koje je ...
