Vjeruj u snove

Rekoše mi da sam hroničar vremena. 
A ja opet kažem, sanjar sam.
Slušam ljude i kad riječi ne govore, sve one emocije što sakriju, u očima pročitaš.
Vidim ljude i ostavi mi utisak sve ono šo drugi neće primjetiti.
Vidim ženu kako ide sa djecom svako jutro. Vodi jedno dijete u školu.
Ostala djeca idu uz nju kao mali ptići. Sretnem ih često kad idem do grada. 
Zaiskri mi suza u oku, pa kad ih vidim kako se nasmiju i tu dječiju bezbrižnost 
zaiskri i osmijeh na mom licu.
Vidim ljude pored kojih prolaze, ja se osmjehnem i pozdravim ih.
Imaju tu blagost na licu i zahvalnost.
Autor teksta: Milena Vujinović
Slika prezeta sa sajta: Pixabay





Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Noćas ću ti reći

Slika
Noćas, kad zaspi grad, nek te vode ulične svjetiljke. Čućeš moje korake. Noćas ću ti reći sve što mi je u srcu. Ti ćeš čuti melodiju. Vidjećeš let leptira. Ja ću te pogledati u oči i znaću da isto osjećaš kao i ja. Ti si moj plamen u tamnim noćima. Noćas, kad tišine šapnu moje ime i kad se raspu rime. Stavi ih na dlanove. Probudi snove i filmove. Biću tu u tvom vremenu. Ulični umjetnik slikaće dvoje u ulici. To ćemo biti ti i ja, draga. Godinama kasnije ući ćeš u galeriju i vidjećeš tu sliku. Bićeš poznata likom ulčnom umejtniku.  Jer taj tvoj osmijeh u očima se ne zaboravlja. Nosićeš šal oko vrata.  Prići ću t i reći ćeš mi dobro ti stoji kravata. A nećeš me prepoznati. Pomsliću u sebi, koliko puta će nas vrijeme upoznati. Stajaćemo pred slikom na kojoj smo ti i ja. Vidjeću sjaj u tvojim očima. Poželjeću da te zagrlim. Gledaću te u haljini kako prolaziš kroz galeriju i te tvoje oči koje se smiju. Noćas, kad se romantika pretvori u putnika ići ću ulicom sa najboljim drugom i l...
Pročitajte više

Skrivena u slovima tvog imena

Slika
Otvori vrata, uđi u moj skromni dom. Na stolu imaš doručak.  U ormaru ti je složena odjeća. Kad ti zatreba nešto za hladne dane koji dolaze. Knjiga je napisana, treba je još složiti. Pročitaj.  Imaš čast da prvi otvoriš te stranice koje sam pisala. Na prvoj stranici već imaš osmijeh na licu. Ti i ja smo plesali kao Marina Anissina i Gwendal Peizerat na ledu sa klizaljkama. Sjećaš se. Bježali smo u dvoranu i klizali bi oslobođeni od svih ramova u koje su nas stavljali. Disali smo slobodu ljubavi i kao dva buntovnika smo izvodili piruete. Kroz krov dvorane mjesec je bio reflektor naše priče. Noćima sam sjedila i gledala kako plešu na ledu Marina Anissina i Gwendal Peizerat. Tamo u tvom kutku sa druge strane mjeseca gledao si i ti kako su njih dvoje s ljubavlju plesali. Sjela sam za sto jednog dana i krenula pisati roman o nama. Znala sam da ćeš se vratiti i otvoriti vrata od svog utočišta. Zato sam ti ostavila roman na stolu. Gledam te s' druge strane ogledala, a ti to ne znaš. ...
Pročitajte više

Zalutala

Slika
Pronašla sam u ostavljenom svijetu jedno zrno nade.  I baš često iz tog zrna nade raste novi svijet. Obnavlja se duša, oči gledaju kroz sjećanja i traže dom u kom su znale pronaći mir.  Dani prolaze, a snagom koju pronađem idem. I ne znam, kad ti kažem, ne znam gdje sam zalutala u ovim prostorima. Jesam li putovala kroz vrijeme ili stojim u tom krugu i okrećem se  kao kazaljke sata, a ne izlazim iz mehanizma. Zalutala sam, mada znam gdje idem.  Pronalazim po zavojitim putevima svoje staze.  Ne želim biti rob vremena, iako nas ponekad kao vrtlog povuče u svoj svijet. Kao Alisa pronađem svoje skrovište, ispletem neku realnu bajku, postavim scenografiju i odigram koreografiju. Nasmijem se kakav sam virtuoz postala. Znate, vi čitate ove ispisane redove i čine vam se kao razbacana slova  što se drže nitima i čine riječi. Ove misli su džemperi koji umiju ugrijati u hladnim noćima nadolazeće zime. I za zimu sam smislila zagonetke, čik da ih odgonetne. Zima i ja se...
Pročitajte više