Kad otvoriš vrata

Kad otvoriš vrata s' ključem od zlata.

Kad usne ove medom cjelivaš.

Reci mi da znaš, gdje odlaze godine spakovane u kofere?

Kad pustiš leptire da polete sa dlanova.

Budi mi okrilje od snova.

Kad knjigu pročitaš i ostaviš na policu, daj da vidim tvoj osmijeh na licu. 

I mjesečinu u noći što obasja tvoje oči.

Kad vidim tu tajnu ispod obrva koju čuvaju dva oka boje badema.

Gledam te. 

U očima tim behar vidim.

Ljubav se u nama svila.

Ti ljubavi daruj krila.

Da leti do naših dlanova.

Kad šapneš zvjezdama tajne prolaze i kad se u noći otkrije moje lice.

Kad pogledaš u svoje dlanove i grafit kojim su ruke tvoje sjenčile lice moje.

Budi mi ulica kojom ću proći i čuti muziku.

Hodaću sa tobom tom ulicom i držaću ti ruku.

Pisaćemo po prašini naih stopa.

Čuvaću te onako, kako se ljubav čuti može.

U damarima ispod kože.

Gledaću te očima, onim pogledom u kojem imaš utočište.

Kad otvoriš paravne i sunce ti na prozor dođe.

Vidjećeš mene kako dolazim u beharu tvog proljeća.

Biću ti sreća koju si crtao onog dana kad je procvjetala ašlama.

Kad otvoriš tajne odaje i šapneš mi kroz prozore bićeš mi okrilje mojih krila.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay