Odlutaj sa mnom

U daljini čuje se klasika i svira harmonika.

Prsti tvoji putuju po dirkama.

Zatvorenih očiju tvoje ruke note znaju i džez sviraju.

Vjeruješ, da ona čuje tvoju muziku i da se daljinama dodiri osjete.

Kad oči otvoriš u rock muziku note pretvoriš.

Nju u galeriji vidiš.

Sviraš fado i kako ti srcu drago.

Znaš da je ona tu među ljudima.

Od tvog pogleda, do njenog osmijeha.

Ona je tvoje utočište kada note odlutaju i kad te ne razumiju ljudi.

Ona je ta, tvoja harmonika to zna.

Noćas njoj sviraj sve pjesme i melodije.

Ona je tu kad niko nije.

Topi se med sa usana, sviraš fado, kako je njenom, a i tvom srcu drago.

Prepliću se prsti njeni i prsti tvoji, ona note vodi.

Svira harmonika, na tvom ramenu njena ruka.

I jedna poruka na harmonici.

Srešćemo se u Lisabonskoj ulici.

U Rua Augusta, pješačkoj zoni.

Uzmi karte Lisabon za tri dana, Lisabon za 5 dana, Lisabon za zauvijek.

Čitaj mi sa usana note koje sviraš.

Dušom mi pjevaj, pjesme tvoje.

Prstima što sviraju raspleti kose moje.

Obasjana suncem svira, harmonika za dvoje.

Odlutaj sa mnom u muzej pločica, do Sao Žorže dvorca.

Prođimo kroz tramvaj br. 28 vodi me u prošlost Lisabona.

Odvedi me u muzej kočija, da putujem davnim vremenima.

I pusti, samo pusti da svira fado harmonika.

Tamo gdje je Bajša neka kao ptice leti ljubav naša.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay