Škrinja, švelja i špajz

Išla sam koracima, zamišljenih želja.  Stigla sam pred ogledalo i ušetala sam u svijet iza ogledala. Patike su dobile cvjetove, vrtila sam se u krug.  To sam ja plesala sa tvojim čežnjama. Čitala sam ti poeziju iza zatvorenih vrata tvojih tišina. Smanjio si radio i prošetao nekoliko koraka.  Sinoć si bio pod prozorom mojih nedostajanja, svirao si i pjevao pjesmu tvojih besanih noći. Sreli smo se gledajući u ogledalo kad su sve ulične svjetiljke sakrile naše poglede. Mjesec je kroz krošnje drveća slušao šaputanja. Prstima smo dodirnuli staklo svako sa svoje strane i sanjali smo filigrane. Slao si mi svjetlosne signale s tvoje strane prozora. U treptaju tvog pogleda nastala je fotografija. Sakrili smo zrno i nit naših susreta. Slali smo pisma koja nismo pisali, samo smo misli jedno drugom slušali. Kao što vjetar sluša kišu i zajedno poeme pišu. Kao što se sretnu jutro i dan i zagrle noć. Kao što sunce i mjesec ukradu u sutonu trenutak za sebe, tako sam ja pronašla tebe. Vra...

Sjedim na fotelji.  Pored je sto.  Saksofon vrtim u krug.  Svira bluz na gramofonu.  Podigla sam zastor i otkrila kino prostor na rasklapanje i prekrila sam zidove.  Bila sam u filmu. Neko je kucao na vrata.  Pogledala sam kroz okruglo ogledalo na vratima. Ispred je stajao čovjek i držao je paket u rukama. Otvorila sam vrata. Rekao je dostava darova. Potpisala sam se na papir. Nasmijao se gledajući moj rukopis. To ste vi, nisam znao. Davno ste mi potpisali jednu od vaših knjiga. Zapamtio sam vaše ime. Inače ste skriveni, rijetko vas vide ljudi. Slušala sam ga šta govori i znala da nisam u svom stanu već da sam u filmu. Preuzela sam paket i pozdravila dostavljača. Sjela sam na fotelju i otvorila dar. U njemu su bile riječi napisane na nekoliko stotina papira i jedna poruka. Sastavi riječi i dobićeš pismo. Film i dalje teče na platnu, gramofon slaže sa mnom riječi. A bluz svira. Saksofon se naslonio na fotelju i kao da u svojoj tišini šapuće jednu želju. Sipa...

Otvorite vrata br: 25. Čujem kako govori glas. Vrata se otvaraju i vidim svjetlost dana. Osjećam se kao zarobljenik, iako nam kažu da to nismo. Ovdje sam već nešto duže od tri godine. Drugi ljudi su ovdje godinama. Imamo pravo da izađemo vani samo u određenom vremenu. Inače smo zatvoreni zbog naše sigurnosti. Iskreno, ne vjerujem u tu priču. Vani nije jednostavno, opasnost je na svakom koraku. Ljudima vjerujem, ali uvjek sam na oprezu. Hranu nam dostave jednom sedmično.  Ne smijemo koristiti namirnice koje imamo u našim vrtovima. Sadimo ih tek da prođe vrijeme. Zrak je kontaminiran. Tako kažu na Tv. A ja odavno ne gledam Tv. Jedino kad nam se uključe sami da nas obavjeste kako vani nije sigurno. Iste te vjesti slušamo godinama. Nekad nam puste film, kao utopiju. Muziku puštaju na svakih dva sata po nekoliko pjesama. Kažu da bi muzika mogla dovesti do pobune i da nam odmetnici frekevencijom  šalju signale na koje reaguje naš um. Ni to im ne vjerujem. Sa ljudima se mogu rijetko ...

Iz knjige sam uzela riječi i naslikala ih na prozorima. Slikovnica mojih emocija odmetnuto je pričala priče ljudima. Otisnula sam želju kao brod da plovi ulicom dok zamišlja da je to more. Obula sam patike i pustila ih da ostave đonovima otiske na pamučnim snovima. Pertle su imale drugačiji plan i krenule su svojim putem. Zanesene ljetom nagovorile su patike da čuju muziku. I tako su se pertle sa patikama uzele ruku pod ruku. Plesale su kradući noći skrivene odaje. Prelazile su zebre i ostavljale cvjetove. Naslikala sam te u jednom potezu mog pogleda, prema tvojim očima. Nasmijala sam se, smijale su se i patike. Pertle su bile buntovne. Otišle su do Toscane i pozvale iz telefonske govornice moje srce. Srce je već vodilo razgovor sa tobom, linija je bia zauzeta. A nisu imale više kovanica u džepu da opet pozovu. Ostale su im dvije karte za voz. Vratile su se vozom i rekle da su srele polja suncokreta. Znaju da ih volim. Izvodile su piruete pred mojim očima. Slikale su mi i pisale poruku...