Rezolucija emocija

Nisam pisac, ni umjetnik. Možda, odmetnik? Ma ne, nisam Robin Hood novog doba!?
Kroz snove mogu proći u tišini i po noći. Možda tamo sebe pronađem ?
Nisam ni glumac u pozorištu sjena u trenutku vremena .
 Ne, niti sjena, neko jak kao stijena, ne nisam!? Nisam ni pripovjedač priča koje skupljah po svijetu. Nisam ni ptica u letu. Ko jesam ? Odgovor na pitanje to tražim iz dana u dan .
Zapravo sam arheolog sjećanja, jer u duši tražim dio po dio slagalice da pravu složim .
Čemu težim, od čega bježim? Mogu da plačem i da se smijem. I sve to da vidiš mi na licu. Opet sakrijem neku sitnicu. Naučile me godine koje su prošle. Prašina i tišina koju pišem po papiru olovkom, kao svjedokom. Taman kad pomisliš da sve znaš, pobjegnem .
Možeš čitati i pročitati sve, ali ne i moje korake! Ti ne znaš njihove putove i kad nađeš tragove.
Ja ih sakrijem. Mogu i da letim tamo negdje u snovima i u danima koji dolaze. Mene teško pronalaze, jer uvijek pobjegnem. Nađem način da idem nekim stazama koje nitko ne poznaje. Priznajem da zalutam u vremenu u kom živim. Ne nisam, putnik kroz vrijeme .
Njegov sam stanar ili podstanar ?
 Kad odem jednom tu se više ne vraćam, mada mislima kroz sjećanja navratim ponekad .
Sakrijem često osjećanja, ispunim obećanja. Onda kad zagonetke riješim idem dalje na putove meni znane i neznane. Sa sobom nosim što u kofer stane i sjećanje na sitnice. To je bitan dio slagalice.
Rekoh ti da sam arheolog sjećanja. Dok idem skupljam znanja i tako učim. Kad nešto odlučim, ali stvarno odlučim, ispunim. Neko me razumije, neko i ne, to prihvaćam i put nastavljam. Sve što su mi rekli na papir stavljam. I ne zaboravljam.
Jer dobro u nekim trenucima dođe, kad čovjek treba nešto da nađe .
Odgovor sam dođe u nekoj od zapisanih rečenica. Gledam na svijet nekim drugim očima u tome je razlika među nama. Ti putuješ sa zapisanim ciljevima, ja bez planova. Ne volim da imam ograničenja . Ako sve unaprijed zapišem i po tome se vodim kao da je mapa puta. Ne, više volim da idem i da tada pišem redove, a ne da živim odavno napisane. Ti imaš svoje sljedove, ja ih slažem dio po dio .Volim da se smijem, da vidim sretne ljude,  prirodu kako se jutrom budi. Ne lutaj po prostranstvima vremena, sad i ovdje budi. Toliko je ljepote koju prekrijemo obavezama i ustaljenim navikama. Pa ne vidimo kako je lijepo biti tu, u vremenu koje je sada. Ne tamo, i ne nekada .
Zato smo prihvatili uloge znane i putove iste, a opet nam strane. Ljudi smo imamo vrline, i imamo mane. I zato dok svijetom skitam sebe pitam : Ko sam, gdje sam i gdje idem ?
Kad budem stigla na adresu gdje stanujem i vidjela svoj dom gdje živim već odavno znaću da to sam ja. Ne, nisam ni cvijet kom lagani povjetarac latice njiše. Mogu da pričam glasno, umijem i tiše.
Mogu da razumijem, umijem i da slušam kad govoriš. Sve pamtim i , ako mogu pomoću ti .
Ne plovim morima na burama i olujama .
Znam da postoje oseka i plima, kad stalno pada kiša, draža mi je zima. Mogu da oblacima slikam slike, i da odletim u južne krajeve kad jesen dođe. Tamo da budem dok zima ne prođe. Kad proljeće dođe i sve se budi iz sna, kući se vraćam ja .
Volim da čujem tok rijeke i da pomislim na dane daleke. Tada se vratim u djetinjstvo , kad sve bezbrižno je bilo. Sve što bili smo, sad jesmo, jer u duši nosimo sve dane u prošlost odaslane, dane što nas u buduće vode. Nisam kap vode, ni pustinja. Čovjek sam koji misli i osjeća .
Nisam, mogu, rezolucija emocija.
Različiti smo svi do jednoga u tome je smisao ovog svijeta !
Poruka posta: Rezolucija emocija, čemu težimo, od čega bježimo ? Ko smo, gdje idemo, kako osjećamo ? Odgovori su oko nas i u nama, skriveni . Trebamo ih pronaći da bi smo znali sve što smo pitali !
Slika koja slijedi, ljepota je proljeća, kad sve cvijeta, a čovjek tada posebno voli i osjeća !
Kad procvjeta breskva u našem dvorištu, nastane ovakva slika !
Uvijek, pored vaših, imajte još nekoliko vidika !
Do sljedeće priče :Veliki pozdrav ! Uživajte u proljeću !



                                                                         





Primjedbe

  1. Mnogo pojmova, fraza, pitanja... Nema tu mnogo skitanja... Rezolucije misli i emocija... Otvaraju pitanja stotina promocija... Čemu mi neprestano težimo... Da li u prošlost ili budućnost - bezimo... Da li znamo ko smo i kuda idemo?... Da li cvet breskve vidimo ili i osećamo?... Ko skriva odgovore na nepostavljena pitanja?... Kako do njih doći, ako nam neko uzme skitanja?!... Poezija prikrivena u prozi... Kao blogopisanje u prelepoj ulozi... Ko pažljivo "rezoluciju emocija" do kraja pročita... Neka stavi prst na svoje čelo i neka stotinu pitanja sebe samog - upita... Milena, za svaki redak ovde pročitan... Nađoh da ni jedan nije nebitan... I, ako treba da ti kažem pravo... Sve može stati u jednu reč - bravo!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Gosp.Petrušiću,Hvala na komentaru koji je posebno pisan i svaki detalj posta(što napisah)opisan.U nekim danima emocije lutaju i puteve traže,misli ka rješenjima teže.Ljudi često od emocija bježe i nekim drugim emocijama teže.Trebali bi zastati i da lutamo prestati,jer samo tako možemo odgovore skrivene u nama i oko nas saznati.Pozdrav!

      Izbriši
  2. Odgovori
    1. Poštovanje! Hvala Vam, na lijepim riječima i na komentaru. Veliki pozdrav!

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Kaži šta osjećaš

U skerletu od ljubavi

Zamisli