Jesu tvoji snovi, u vasioni, kao i moji?

Sakriveni snovi, negdje u vasioni. Ti ih potraži u nekoj ambalaži. Na njoj piše pazi lomljivo.
No, gledaj sasvim je prirodno da se spotakneš. Onda ustaneš i opstaneš.
Imaš tvoje snove i tvoj put. Ne pitam zašto, ne možeš mi reći.?
Ako kažeš onda trebaš ostati, a ti, ti želiš lutati?!
Spakuješ kofere i kreneš niz ulice ideš do litice, to su raskrsnice.
Spavaš pod nebom, ne pitam te zašto.? Vjeruješ u dobre ljude, u ovaj svijet iznova i opet.
Ti si sanjar, čovjek običan, za druge nepristupačan.
To su njihova uvjerenja spisak u vasioni neostvarenih želja.
Oni prave kreacije, od neostvarene ambicije. Preslikavaju ih na tvoje lice, oni ne razumiju sanjalice.
I oni jedini prepoznaju, oni najbolje znaju šta je ono što trebaš biti.?
Jer tako jedino mogu se od, drugih ljudi skriti. Važno je pažnju na nekog preusmjeriti.
Sviraju svoje akorde na tvojoj gitari, oni imaju redoslijed njima znanih stvari, u ostavi.
Pa ti sad pretpostavi šta su reći htjeli, oni su to na taj način vidjeli ?!
Sviraju akorde, obaraju rekorde u emotivnoj ravnoteži.
Zastani, ovaj put ne bježi! Ostani budi svoj, ne budi u mreži toj.
Znam ponekad se umoriš od svega što ti kažu, svi oni koji puzzle tvoga života umjesto tebe slažu.
Kad ti je teško, svi bježe, ti si uvijek tu za njih bio. Ne krivi ih to je tvoj izbor, to si htio.
Ti želiš samo da dišeš, dok knjigu svog života pišeš. Voliš slobodu, i da gledaš dok teče vodu.
Voliš da gledaš suton, da se probudiš sa jutrom uz pjev ptica. Voliš jer si sanjalica.
I tako dok stojiš ne odaješ na licu da se u sebi bojiš. I govore ti jedno, govore ti drugo, oni znaju
sve, da te procjene, da te ocjene  po rednim brojevima.
Oni žive u strojevima, u mašineriji svojih shvatanja i pogleda jer njihov lik se u tvojim očima ogleda.
I kažu, kako žele sve najbolje za tebe, a zapravo oni bježe od sebe.
To je ta emotivna ravnoteža, pitam se postoji li protuteža ?
Sam čovječe sve znaš, u mislima prosipaš zrna pjeska u satu koji teče, ti znaš sve što ti neko opet reče. I stalno te podsjećaju, ne znaju oni kako je, jer tako se ne osjećaju.
Nisu nikad u dubini duše tvoje bili, ni tvoje snove snili.
Niti vodili bitke tvoje, ne, oni ne znaju tek pretpostavljaju kako ti je !?
Etiketiraju, revoltiraju ovaj svijet, a ti vjeruješ u njega iznova i opet.
Njihove mane i vrline imaju svoje ime. Ti se ne opterećuj sa time.
Ne obraćaj pažnju na riječi, jer tvoja suza ne može da ih spriječi. Ona može tek teći njima ne vrijedi ni reći. Imaju svoj put ka sreći. To je njihov način, njihov put, osmjehni se, jer ne znaš biti ljut.
Iako su te stavili u kut.
Kad ti dođe da plačeš, negdje gdje te ne vide, jer mnogo znači suze pustiti da idu, nego ih zadržati.
Vjeruj znam kroz godine se mnogo toga nakupi.
Iako su zaštićene emocije se mogu poput stakla razbiti. Zato, bolje je suze pustiti.
I ne želiš im ovaj put popustiti, misliš da ćeš izdržati!?
Da te ne mogu slomiti, niti otkriti skrivene osjećaje!? Lično znam, da za to imaju radare. Nekako osjete i pronađu sve što sakriješ.
Ne želim te ja ništa pitati, mogu samo ćutati i reći tek par riječi. Uvjerih se da osmjeh liječi.
Ne žele da ti ruke pruže, umjesto da zastanu kad nije lako, oni produže.
Rijetki su izuzeci koji su da ti pruže oslonac na ramenu.
Negdje je i danas tako, ne samo u ovom, već u bilo kom vremenu.
Ponekad su ti koraci teški i poželiš odustati.
Kažem ti vjeruj i nemoj se prestati kretati putem tvojim.
Jer tako drugačiji postaješ, jači si, i opstaješ.
Čovjek si, imaš pravo da plačeš, da se smiješ, da vjeruješ, ponekad pretjeruješ u realnom pogledu.
Imaš pravo da živiš kako želiš, da budeš tužan i da se veseliš.
Da radiš ono što voliš, u šta vjeruješ. Da ponekad odlutaš, kad pitaš i odgovor tražiš. Imaš pravo da skitaš kroz zapletene pute, znaš da negdje dragi ljudi čekaju te.
Da vjeruju u tebe, ali prvo počni da vjeruješ u sebe.
Kreni i pokreni lavinu divnih osjećanja, ispuni sebi data obećanja, iako je lijepo, ne živi se od sjećanja.
Ne zavarava se trag sa par trenutaka, važno je svaki dan graditi novi san.
Ne pitam te ništa, ti ne pitaj mene kako sve to znam ?
Govorim ti ono što osjećam, dok te gledam izgubljenog u vremenu, a ipak si tu.
Negdje u vasioni skriveni su snovi, ti ih potraži, i put im do tebe pokaži!
Do sljedeće priče: Veliki pozdrav dragi čitaoci!












Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Čovjek sa neke druge planete

Pleme Votun

Zvijezdana djevojka