U zagrljaju tišine

Otapaju se snjegovi, po navici ostavim na prozoru mrvice. Jutros ptice došle kao godine prošle.
Dok u tišini kroz prozore gledam ja se sjetim da imam krila, ali pokidanih niti  ne mogu da letim.
Odlazi zima da odsanja snove, tvoje i moje, za nas oboje.
Dozovem kroz sjećanja osjećanja. Sa snijegom se otapaju obećanja.
Da dolaziš kad se otope snjegovi, da zagrliš, i ptice kraj našeg prozora pozdraviš.
Sad u tišini mi smo sami, ti na jednoj, ja na drugoj strani ovog svijeta.
Nitima tišine, česticama zvjezdane prašine, u daljine zovem ti ime.
Da li te tamo ima, da ti rukama pomilujem drago lice?
Šaljem ti sa našeg prozora ptice da te nađu u predgrađu i poruku prenesu.
One doletjeće kad dođe proljeće i na tvoj prozor sletjeće.
Ostavi im mrvice hljeba, za sreću malo treba.
Došlo je neko čudno vrijeme od ljubavi pravimo teoreme.
Za tebe i mene u zagrljaju tišine, prolazi zima i dolazi proljeće.
Znam tvoje srce nekog ponovo voljeće.
U tišini sam ti nećeš biti, ja ću već nekako suze osmijehom prikriti.
Reci pticama dok gledaš kroz prozor da li se sjetiš nas?
Da li pamtiš kako smo nekad u ljubav vjerovali, a onda prestali, i nismo opstali zajedno, znam negdje nije ti svejedno ?!
Gle ja umijem da te razumijem i ne krivim te niti jednog trena.
Kad tišina postane u snovima i na javi gost onda je vrijeme da svako svojim putem krene.
Reci im samo da li se još u snovima znamo, dok stvarni svijet kroz prozore gledamo?
Bili smo duše dvije jedna za drugu, koje i dalje putuju samo ne prepoznaju suštinu.
Tako je kad se riječi pretvore u tišinu.
I zaboravi me to je tvoje pravo, ali ne možeš obrisati u sjećanje zapisano.
U tvojim očima ogleda se ljepota, i pomalo sjete ti si u duši jedno veliko dijete.
U tebi ima toliko dobrote koju si skrio, znam nisi više onaj što si bio.
Onaj dječak koji vjeruje u ljubav i sve što je u njoj lijepo, ne, ti si sad drugi neko.
Kroz daljine zovem ti ime. Da li tamo još uvijek te ima? Ili si tek gost u mojim snovima?
Tišina, tek čuju se otkucaji sata zamišljam kako dolaziš i otvaraš vrata.
A onda u trenutku razbije se iluzija i shvatim da pored prozora stojim sama, a ti se negdje u daljinama.
Da li si ostavio mrvice pticama, da li su ti dozvale osjećanja kroz sjećanja?
Pitanja, bez odgovora i dugi sati, možda te poruka koju ti ptice prenesu podsjeti da je lijepo voljeti!?
Tišina u duši, i na usnama, sad stanuje ti i ja kraj naših prozora gdje je linija obzorja koja nas dijeli ?
A samo smo sretni hitjeli biti. Pokušaj riječima tišinu pobijediti i svoje srce i dušu slijediti.
Iako su kilometri među nama znam srešćemo se jednog dana.
Nitima tišine, česticama zvjezdane prašine zovem ti ime u daljine.
Vidjećeš ptice i sve ćeš tada znati, po njima ćeš mi poruku poslati.
Ako se vratiš tišinu pobjedi riječima, jednog dana srešćemo se mi i nekog ćemo voljeti.
Iako nas tišine razdvajaju, ptice nas spajaju.
Pored prozora svog svako od nas stoji, nitima tišinu pretvaramo u riječi kad se budemo sreli jedno drugom ćemo sve reći!
Kad tišina ljubav sakrije, riječi uvijek skrivene negdje postoje. pronađite ih i neka poteku sa usana.
Do sljedeće priče: Veliki pozdrav dragi čitaoci!
Slika koja slijedi je kreativni rad! Nastao od par detalja, sitnica, koje su najvažnije i mnogo znače.
Obradujte drage ljude tim malim sitnicama, one su nešto najljepše! Sretan Vam dan zaljubljenih!
















Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Čovjek sa neke druge planete

Pleme Votun

Skrivači tragači