Djevojka što oči skriva ispod oboda šešira

Stazom Paprati ide kočija sa dva jednoroga.
U kočiji djevojka koja oči skriva ispod oboda šešira.
Mjesec obasjava put do zelenih vrtova i najljepših cvijetova.
U trenutku kočijaš vidje sjenu i lakej se iz polusna prenu.
Na putu u šeširu i kaputu jedan čovjek stoji i za pomoć moli.
Iz kočije izlazi djevojka u haljini boje smaragda.
Šešir ima, njegovim obodom oči skriva.
Zašto smo stali? Vrijeme je da se putuje. Trebamo stići do zelenih vrtova i najljepših cvijetova.
-Izvinite, mlada damo njemu pomoć treba.
- Ostavite mu vode i hljeba.
- Izvinite, ali on loše izgleda, ima rane na rukama i leđima.
Stavite ga u kočije dajte jednu deku da ga pokrijem.
Nikome ne govorite da s' nama putuje jer ne znamo ni ko je?
Jednorozi su išli putem, a u kočiji djevojka i mladić sa šeširom i kaputem.
Gledala je u njegove oči sanjive i umorne. Na usne mu stavi kapi vode.
Kad su stigli do vrtova otvorila se kapija i pred njima bila je napuštena kuća.
Kočijaš i lakej skupiše nešto pruća da vatru nalože. Djevojka pripremi obloge za rane njegove.
Buncao je u snu, a ipak jasno vidio je nju.
On reče: Zažmuri djevojko ti što skrivaš oči ispod oboda šešira.
Otvori ih pa ih pokaži, da duša moja do tvoje put potraži.
Usnama od pamuka dotakni rane na mojim rukama.
Pa ih izliječi sa par nježnih riječi. Nadu mi vrati pred nama su dugi sati.
Rukama od somota zagrli da osjetim toplinu, u duši nosim Sibirsku zimu.
Šapni mi na uho pjesmu da san na oči dođe, ova noć brže da prođe.
I znaš bole ove rane, ali ne ko one u duši za neke prošle dane.
Ona kaže: Treba ti sna, paziću na tebe.
Ne zamaraj se i ne postavljaj pitanja, daleko je do svitanja.
Cijele noći stavljala mu je obloge od praha roga, jednoroga.
Tako mu je liječila rane i provodila kraj njega dane.
Budna cijele noći sve dok ne svane.
Pokrila bi ga toplom dekom, dok vatra u kaminu pucketa ona gleda u polja daleka.
I čeka novi dan. Kad zora dođe nju stiže san.
Danima je bio u nekom čudnom snu, kad se probudio prvo je vidio nju.
Oči njene i dalje skrivene velom tajne obavijene.
Dobro jutro! Jesam li budan ili budan sanjam?
Čini mi se da kraj sebe dobru vilu imam?
Ti si me spasila onog trena kad se vatra u duši hladnom zimom gasila.
Sjećam se kroz maglu tvojih riječi i topline kojom zračiš, uspjela si u život da me vratiš.
Sibirsku zimu si pobijedila sve ove noći koje si kraj mene budna provela.
Zašto si me spasila, one noći na putu, a nisi dalje produžila?
Jednom sam tako i ja pomoć trebala. Dobra žena me je pronašla i dom mi pružila.
Ona je bila gospodar staze Paprati i Zelenih vrtova. Sve što znam od nje sam naučila.
Naslijedila sam od nje ovu kuću, sva zelena polja i cvijetove i tako postala djevojka što oči skriva ispod oboda šešira.
Moje trepavice imaju perje ptice. Kad moje o;i neko vidi u pticu se pretvorim. Ali gospodar svega mogu samo kao čovjek da ostanem. Iz tog razloga moje oči su tajna tokom dana, od noći pa do svitanja sam slobodna poput ptice u liku djevojčice.
Šta je tebe na naše staze dovelo?
Moje rane su od mača jednog čovjeka, dolazim iz daleka. Trebao sam po voljenu djevojku poći da zajedno pobjegnemo one noći. No sreo me drugi neko kome je njen otac ruku obećao.
On mi je ostavio teške rane, no, one u duši bole za sve dane bez nje.
Vjerujem da se već udala i da me nije čekala?! To ne možeš mladiću znati, osjećaje svog srca prati.
Ako želiš (kad sasvim dobro budeš) moj kočijaš može kočijom da te doma vrati?
Poznajem dobro njenog oca. Iako imam nešto blaga njenom ocu nisam osoba draga.
Ja sam nomad i živim po planinama godinama. Moja duša je slobodna sa duhom planine vezana.
Njen otac ne želi nomada za zeta i zato mi je pravo na njenu ljubav zabranjena.
Vidiš ja pravo na ljubav nemam, jer ko može djevojku koja se u pticu pretvori voljeti.
Zato skrivam moje oči.
Ostala bi u obliku ptice i više ne bih mogla čovjek biti, ali ti možeš voljenu vratiti.
Djevojko negdje u sebi znam da i ti pravo na ljubav imaš!
Te tvoje usne od pamuka i ruke od somota moja je duša prepoznala.
Iako ih skrivaš ja nekako vidim tvoje oči koje provele su dugo vremena u samoći.
Zato smo se mladiću i sreli jer svako od nas iz duše ljubav i slobodu želi.
Kad mi sleti ptica na ruku ti ćeš u zoru donijeti odluku.
 Ja skinuću šešir i vidjećeš moje oči. Da se vratiš voljenoj ja ću ti pomoći.
Ali ti ne možeš to učiniti za mene? Onda ćeš ostati ptica cijelo vrijeme.
Možda kad ptica postanem konačno slobodna ostanem?!
Šta mi vrijedi djevojka skrivena biti, bolje je kao ptica slobodna nebom letjeti?!
Jer šta znači biti gospodar Paprati, vrtova i cvijetova, ako je duša u ropstvu zbog straha?!
Zora dođe i ptica sleti na ruku djevojci ona skinu šešir i mladić vidje konačno njene oči.
Trepavice odista sa perjem ptice čak i njena kosa po neko pero ima.
Zelene je boje kao vrtovi i staza Paprati. Idi mladiću sad se kući vrati moj jednorog će da te prati.
Djevojko sa usnama od pamuka i rukama od somota sad kad si ptica jesi li slobodna?
U trenutku dok mladić to govori pojavi se starica koja reče: Vidim postala si ptica?!
Pomogla si ovom mladiću kog sam ti poslala na put.
Sad znam da pravog gospodara staze Paprati imam!
Naime sve odluke što si donosila bile su zadaci koje si prolazila.
Odlučila si da postaneš ptica i ostaviš sve ove ljepote zarad djela dobrote.
On voljenu nema sve je to izmišljena priča bila da bi tvoju dušu vidjela.
Vraćam te iz ptice u djevojku što više oči ne skriva ispod oboda šešira.
Ostavljam ti Zelene vrtove, cvijeće i Stazu paprati i želim da vas oboje sreća prati.
Mladić i djevojka se u čudu gledaju konačno slobodni oboje pravo na ljubav i slobodu imaju.
Usne od pamuka, ruke od somota, ispod oboda šešira djevojka oči više ne skriva.
Starica ode Stazom paprati u daleke krajeve, ptica na ruci djevojke u haljini boje smaragda sretna je kraj svog voljenog nomada.
Dragi čitaoci ovo je jedna priča doputovala iz iluzije, mada stvarna može da postane.
Do sljedeće priče: Veliki pozdrav!
Autor teksta: Milena Vujinović





Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Čovjek sa neke druge planete

Kad se ljubav igra žmirke

Zvijezdana djevojka